Isus je neprestano molio. Odlazio je u planine da moli; tražio je pusta mjesta za molitvu. Molio je ujutro i navečer. Zapravo, Isus je rekao da ne čini ništa bez da najprije ne čuje od svog Oca – u molitvi.
Ivan 17 je sve o Isusovoj molitvi za njegove učenike i njegov narod – za sve koji su ga slijedili i vjerovali u njega. Međutim, Isus nije molio samo za svoje sljedbenike, nego i "za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (redak 20). Kakva snažna istina! Izraz "oni koji će vjerovati u mene" uključuje i vas i mene!
Ljubljeni, Isus je molio za nas dok je hodao ovom zemljom u tijelu, ali ta molitva nije nestala u zraku. Ona gori na Božjem oltaru sve ovo vrijeme i Bog prima molitvu svoga Sina za svakoga od nas. Stoljećima ranije bili smo mu na pameti; čak je zapisao tu molitvu u svojoj Riječi znajući da ćemo je čitati.
Upravo sada Isus moli za prijestupnike koji se još nisu okrenuli k njemu. Pismo kaže da on može zauvijek spašavati – "do kraja vremena" – sve koji će ikada doći k njemu.
Tijekom godina moje službe vidio sam slavno spašene mnoge ovisnike i svaki put bih pomislio: "Ovaj je imao majku moliteljicu ili baku moliteljicu i Bog odgovara na molitve onih svetih boraca." Ali sad razumijem nešto čak bolje od toga. Isus je sve vrijeme molio za njih! "Ja molim … za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (Iv 17,9.20).
Ako bježite od Gospodina, nikada nećete pobjeći od njegovih molitava. Otac odgovara svome Sinu i svi koji mu se odupiru, nastavljajući svojim grešnim putovima, otvrdnjuju svoje srce na molitve Krista, koji je molio za njih na zemlji i još uvijek moli.