Izaija 16,6 živo opisuje što se događa ponosnoj naciji koja pada pod sud Božji: "Čuli smo za nadutost Moaba … za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje." Kroz čitavo Pismo, moapska nacija služi kao simbol koji predstavlja sve samodostatne ljude koji okreću leđa Bogu i padaju pod sud.
U biblijska vremena, žetva je uvijek bila vrijeme velike svečanosti, međutim, nakon što je na Moaba pao sud, nije bilo klicanja: "Žetva!" koje bi se čulo kroz ulice. Svaki trag radosti u Moabu postao je stvar prošlosti te je oblak žalosti i tuge visio nad tim društvom.
Pogledajmo kako danas izgleda Amerika. Što vidimo i čujemo? Naša ponosna, ohola nacija pala je pod Božji gnjev i tu je mnogo straha. Kad je Tornjeve Blizance u New Yorku pogodilo uništenje, povik je bio: "To će zauvijek promijeniti našu naciju", i to je istina. Nevinost, radost i veselje koje su Amerikanci jednom poznavali zauvijek su otišli i nikada se neće povratiti.
Ono što trebamo znati je da je jedino Isus Krist izvor sve radosti. Psalmist kaže za njega: "Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova" (Ps 45,8). Ulje spomenuto u ovom psalmu predstavlja Duha Svetog. Pisac kaže: "Jedino onaj koji se trudi prisnije hodati s Isusom postići će radost Duha."
Mi koji poznajemo Kristovu pravednost ne bi smjeli živjeti kao oni koji su bez nade. Mi smo blagoslovljeni ljubavlju i strahom Božjim i on nam kaže: "Iskupljenici Gospodnji će se vratiti i s pjesmom doći na Sion" (Iz 51,11). Drugim riječima: "Imat ću narod koji će se vratiti k meni s pouzdanjem, vjerom i povjerenjem. Oni će skinuti oči sa svojih okolnosti i tragedija koje ih okružuju te povratiti svoju pjesmu radosti.