Dok svijet gleda katastrofu za katastrofom i nemir se povećava, "ljudi … umir(u) od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet" (Lk 21,26). Mnogo je bilo proročkih upozorenja o takvim katastrofama – zemljotresima, gladi, pošastima – i zanimanje za uzašašće i posljednja vremena raste. Međutim, za mnoge je Bog ostao potpuno izvan svega toga. Vjernici su potaknuti da mole i pripreme se, ali grešnici sliježu ramenima. Bezbožnici uopće ne slušaju.
Isus nam je rekao da kad vidimo da se te stvari počinju ostvarivati, da podignemo oči i radujemo se jer je blizu naše oslobođenje (vidi Lk 21,28). Kao kršćani, mi trebamo "učvrstiti" našu vjeru, što znači "stabilizirati je, učiniti je nepokolebljivom". Pismo kaže da je to u našoj moći: "Neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).
Bog nam u biti kaže: "Kad svijet gleda moj narod u ove dane potresanja i tjeskobe, mora biti u stanju vidjeti vjeru koja ostaje čvrsta i nepokolebljiva. Dakle, vjerniče, usidri svoju vjeru! Zauzmi čvrst položaj i nikada ga ne predaj!"
Svijet ne treba više propovijedi na temu vjere. Nevjernici trebaju vidjeti ilustriranu propovijed: živote muškaraca i žena koji žive svoju vjeru pred svijetom. Oni moraju vidjeti sluge Božje kako prolaze kroz iste tragedije s kojima se i oni suočavaju i nisu njima uzdrmani.
"Zbog (vjere) su stari postigli pohvalno svjedočanstvo" (Heb 11,2). Kad u teškim vremenima držimo naš položaj vjere, imamo istu potvrdu Duha Svetog: "Jako dobro! Božje si svjedočanstvo svijetu. Drugi mogu gledati u tebe i tvrditi da postoji nada."