"Onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršit će ga do Dana Krista Isusa. I pravedno je da ove osjećaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu" (Fil 1,6-7).
Ovdje možete vidjeti ljubav koju je Pavao imao za Filipljane. A zbog te velike ljubavi, zajedno s njima pati zbog teških prilika kroz koje prolaze.
Prije dvije godine neki su naši dobri prijatelji izgubili posao i morali su se sa svojom djecom odseliti u mali stančić.
Svakako, suosjećao sam s njima i, poput oca s djetetom, htio sam nešto bolje za njih. Ali što činite kad patite za druge? U ovoj situaciji, moja molitva za te prijatelje je bila nešto poput ovoga: "Gospodine, zašto? Što nije u redu? Gospodine, ne možeš li im pomoći? Daj da oboje dobiju posao." Priznajem da sam bio vrlo uznemiren nad njihovom situacijom.
Usporedimo to s Pavlovom molitvom: "Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim – svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve" (Fil 1,3-4).
Tu nije bilo tjeskobe, straha, stresa ili nedostatka pouzdanja. On je bio vrlo zahvalan i molio je s velikom radošću! Odakle je to došlo? Pogledajmo još jednom što nam govori u 6. retku:
"Siguran sam u ovo isto ..." Siguran u što?
"… da će onaj koji je počeo dobro djelo …" Pavao kaže da je razlog zašto može biti siguran i razlog zašto može imati radost On – Isus! On daje hrabrost i pouzdanje.
Pouzdanje dolazi vjernicima u Krista Isusa kad mogu reći: "Siguran sam u ovo isto da će ON …"
Naglasak je na ON. On je taj koji je to učinio. Ne liječnik. Ne financijski stručnjak. Isus je onaj koji je započeo dobro djelo u vama i on će biti vjeran da ga dovrši!