Kršćani koji ne mole ne shvaćaju opasnost u kojoj se nalaze. Možda ćete prigovoriti: "Pa što ako kršćani ne mole? Još uvijek su vjernici – oprošteno im je i idu u nebo."
Naš nebeski Otac razumije da živimo u užurbano vrijeme, s mnogim zahtjevima našega vremena i snage. Kršćani su zahvaćeni poslovima i aktivnostima kao i svi drugi. Međutim, ne mogu vjerovati da Bog olako uzima odbijanje našega pristupa k njemu, što je njegova jedinog Sina stajalo života.
Oca je boljelo poslati Isusa da bude ismijan i razapet tako da mi možemo slobodno doći do njega. Ali dan za danom prolazi i mnogi od njegove djece mu se ne primiču dok ne dođu u nedjelju u crkvu. Kad se Adam sakrio od Gospodina u edenskom vrtu, Bog ga je pitao: "Gdje si?" (Post 3,9). Dakako, Bog je znao gdje je Adam; zapravo ga je pitao zašto je zanemario zajedništvo s njim.
Kršćani koji ne primjenjuju svoj pristup do Oca završavaju u stanju crkve u Sardu. Gospodin je uputio Ivana: "Anđelu u Sardu napiši: … Poznam tvoja djela. Kažu da si živ, a mrtav si" (Otk 3,1). Isus kaže: "Možeš biti dobra osoba koja će učiniti sve za svakoga, ali zbog tvog nemara, u tvoj je život ušao element smrti. Nešto od svijeta te oskvrnulo."
O kakvom oskvrnuću se ovdje govori? Nedostatku molitve! Vjernici u Sardu nisu bdjeli u molitvi čekajući na Gospodina i tražeći ga kao nekada. Postali su bezbrižni, ali Gospodin im kaže u Otkrivenju 3,4: "Nekolicina od vas je dostojna; oni ne žele izgubiti moju nazočnost."
Sad brzo pođite u svoju tajnu klijet molitve. On vam je osigurao pristup do sebe i obećava da će ispuniti svaku vašu potrebu.