"'Istupi pred narod! – rekne Jahve Mojsiju. – Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.' Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina" (Izl 17,5-6).
Detalji ovog prizora – i Božje suosjećanje za narod – iznova se odigralo kroz Isusovu žrtvu. Krist je stijena koja je bila udarena za naše prijestupe dok smo bili izgubljeni i tumarali. I on je živa voda koja nas održava. Pavao nam kaže:
"Ne želim da zaboravite, draga braćo i sestre, na naše praoce jednom davno u pustinji … jer su oni pili iz duhovne stijene koja je putovala s njima, a ta stijena bio je Krist" (vidi 1 Kor 10,1.4).
ZADRŽAVANJE GORČINE
Prizor u pustinji pokazuje što Isus čini za ljude koji mrmljaju: on uzima na sebe njihovu kaznu i izjavljuje: "Ja ću stajati osuđen za njih; bit ću bičevan; uzet ću njihove grijehe na sebe; bit ću prikovan na križ umjesto njih – sve da bi oni mogli primiti obilan život."
Zadržavajući gorčinu neki kršćani proigraju ovaj strahovit dar. Pavao kaže: "Ali većina njih nije bila po volji Bogu, budući da su poubijani u pustinji. To se dogodilo kao upozorenje nama" (1 Kor 10,5-6).
BOŽJA DIVNA MILOST
Naši životi mogu usahnuti u gorčini ili možemo biti ponovno oživljeni divnom milošću koju nam Bog nudi – to je naš izbor. Kako god, njegovo obećanje nam ostaje na raspolaganju – i on nam daje novinu života.