Ako je vaše srce motivirano pohvalama drugih i to utječe na stil vašega života, vaša odanost je podijeljena. Uvijek ćete težiti ugoditi nekome drugom osim Isusu.
Nekoliko godina nakon što se apostol Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu nastojeći se pridružiti učenicima, "ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Apostoli su znali za Pavlovu reputaciju progonitelja. Crkve u Judeji su čule samo: "Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti" (Gal 1,23). Ali Barnaba je pomogao apostolima da nadvladaju svoj strah od Pavla te su mu ponudili zajedništvo. Pavao je odlučio otputovati među pogane te je pažljivo i vrlo jasno nastojao opisati svoj poziv, objašnjavajući da taj poziv nije došao "od ljudi, niti po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih" (Gal 1,1).
Zatim je naglašeno dodao: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista …ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Gal 1,11-12.16).
Ono što Pavao ovdje govori odnosi se na sve koji žele imati Kristov um: "Ne moram čitati knjige ili posuđivati metode drugih ljudi kako bih dobio što imam. Poruku, službu i pomazanje primio sam na koljenima.
Te stvari su došle dok sam bio nasamo s Gospodinom, moleći i posteći. Svako otkrivenje Krista koje imam došlo je od Duha Svetog koji prebiva u meni i vodi moj život. Ne mogu si dopustiti slijediti trendove i zamisli drugih."
Pavao nije bio ponosan, arogantan propovjednik. On se lišio svake vlastite ambicije i dopustio je Duhu Svetom da postane njegov učitelj!