"Petar i Ivan uzlazili u hram na molitvu u deveti sat, upravo kada su ljudi nosili nekog čovjeka hroma od rođenja … da bi mogao iskati milostinju … Tada mu Petar reče: 'Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!' … a njemu odmah očvrsnu stopala i gležnji, pa skoči, stane i počne hodati! (D 3,1-2.6-8).
Petar i Ivan upravo su bili ispunjeni Duhom Svetim na dan Pentekosta i vidjeli su više čuda nego ikada ranije.
Kad su jednoga dana išli u hram na molitvu, na vratima zvanim Krasna naišli su na hroma čovjeka. Vidjeli su toga čovjeka mnogo puta ranije, ali kad ih je ovaj put tražio milostinju, rekli su: "Pogledaj u nas!" Čovjek je pomislio da će mu dati novac, ali umjesto toga, zapovjedili su mu da se digne i hoda – u Isusovo ime. Kad je čovjek skočio i počeo hodati, svi koji su to vidjeli, ispunili su se divljenjem i počeli slaviti Boga.
Kakvo slavno vrijeme je slijedilo nakon što su ljudi bili svjedoci veličanstva djela Božjega! Bili su puni strahopoštovanja i skupili su se da pretresu ono što su upravo vidjeli. Biblija kaže da čovjek koji je bio iscijeljen "nije ostavljao Petra i Ivana" (vidi 3,11). Njegovo je srce bilo zahvaćeno te je rekao: "Neću otići iz ove divne nazočnosti Božje."
Svaki vjernik trebao bi vapiti: "Gospodine, pokaži mi svoju slavu! Bože, prihvaćam tvoje čudesno djelo! Nisam zadovoljan s malim dijelovima – želim puninu tvoje slave u mom životu i držat ću se tvoje Riječi. Oče, želim sve od tebe!" Otac voli srce koje ga tako traži – a kad čini silno djelo u vama, držite se njega svim svojim srcem!