"Hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći vjere na zemlji?" (Lk 18,8). Zašto bi Isus postavio takvo pitanje? To nagovještava nedostatak vjere, ne samo među svjetovnima, nego i Božjim ljudima.
Vjera je jedan od predmeta o kome se u crkvi najviše govori. U ime vjere učinjena su velika djela i poduzeti ogromni projekti. Što, dakle, Isus govori pitajući: "Kad se konačno oglasi truba, hoću li uopće naći ikakvu vjeru?" U Hebrejima nalazimo ozbiljan zaključak: "Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga" (Heb 3,12).
Jedan od najpoznatijih slučajeva nevjere nalazi se u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Tu je bio odan, pobožan svećenik koji je trpio zbog jedne epizode nevjere. Pismo kaže da je Zaharija bio "pravedan pred Bogom, jer (je živio) besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim" (Lk 1,6). Vjerno je služio i bio je poštovan, vjeran sluga, ali kad mu je anđeo Gabrijel donio poruku da će imati sina, Zaharija se ispunio sumnjom i predao nevjeri. Bog nije bio zadovoljan s njegovom sumnjom i udario ga je nijemošću: "Jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).
Samo je jedan grijeh zadržao Izraela izvan Obećane zemlje: nevjera! "A zašto nisu mogli ući? Jer mu nisu vjerovali" (Heb 3,19). "Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha" (Heb 4,11).
Naš nam je Bog dao nevjerojatna obećanja i on želi da se za ta obećanja držimo njega. Potičem vas da se držite njegove divne Riječi i uđete u njegov obećani počinak. Tada će vaš život ovoj generaciji biti blistavo svjedočanstvo.