Pavao govori o pozivu određene službe koji ima svaki kršćanin. Ta služba ne zahtijeva određene darove ili talente; naprotiv, nje se trebaju latiti svi koji su nanovo rođeni. Zapravo, ta služba je prvi poziv svakom vjerniku. Sva druga nastojanja moraju izići iz njega jer nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva.
Govorim o službi gledanja Kristova lica. Pavao kaže: "A mi svi otkrivena lica promatramo kao u ogledalu slavu Gospodnju" (2 Kor 3,18). Što znači gledati slavu Gospodnju? Pavao ovdje govori o odanom, usredotočenom štovanju – vremenu dano Bogu dok ga se jednostavno gleda. Apostol brzo dodaje: "Zato, imajući ovu službu" (2 Kor 4,1). Pavao daje jasno na znanje da je gledanje Kristova lica služba kojoj se svi moramo posvetiti.
Ova grčka riječ za "gledanje" je vrlo snažan izraz; on ne ukazuje samo na bacanje pogleda, nego na "čvrsto zurenje". To znači: "Prije nego išta drugo učinim ili pokušam izvršiti jednu jedinu stvar, moram biti u nazočnosti Božjoj."
Mnogi pogrešno tumače izraz "promatrati kao u ogledalu" (2 Kor 3,18). Oni misle da se Isusovo lice odražava na njima. Ali Pavao govori o intenzivnom čvrstom zurenju, kao kad ozbiljno virimo u nešto kroz staklo, pokušavajući jasnije vidjeti. Moramo "fiksirati pogled" na taj način, odlučni vidjeti slavu Božju na Kristovu licu. Moramo se zatvoriti nasamo s njim i komunicirati s takvom odanošću da ćemo se promijeniti.
Pavao nastavlja u 2 Korinćanima 3,18: "… preobražavamo se u tu istu sliku iz slave u slavu, upravo kao od Duha Gospodnjega." Time što smo u Kristovoj nazočnosti, preobražavamo se djelom Duha. Kako je divno znati da će Duh Sveti raditi na rastu Kristova karaktera u nama dok smo usredotočeni na njega!