"(Isus) reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju'" (Mt 9,37-38).
Izjavio je: "Polja su zrela i žetva obilna te je vrijeme da se počne žeti." U tom je trenutku velika, konačna duhovna žetva započela i ta ista žetva trajat će do Kristova povratka.
Što je, dakle, Isus vidio u svoje vrijeme? Je li vidio duhovno probuđenje u Izraelu? Je li bilo probuđenje u sinagogama? Jesu li se svećenici vraćali Bogu? Evanđelja otkrivaju vrlo mali dokaz bilo kakvog duhovnog pokreta prema Bogu; ako išta, pokazuju suprotno. Međutim, u samoj toj točki Krist je izjavio da su polja zrela.
Mislite li da Isusove riječi u vezi sa zrelom žetvom vrijede i za danas? Obraćaju li se nacije? Je li veliko buđenje u našem društvu? Je li vapaj za svetošću u ovoj generaciji?
Osim nekoliko iznimaka, takve se stvari ne događaju. Kad su Isusovi učenici htjeli znati kakvo će biti stanje stvari kad se približe posljednji dani, odgovorio im je govoreći o gladi, zemljotresima, velikoj nevolji, podijeljenim nacijama, lažnim prorocima. "Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha" (Lk 21,25-26). Ukratko, Isus ovdje opisuje najtjeskobniju i najdeprimiraniju generaciju, generaciju pod najvećim stresom svih vremena.
Usred svih tih prevrata i previranja, Isus govori svojoj crkvi: "Ljudi su spremni čuti. Sad je vrijeme da se vjeruje za žetvu." Krist je gospodar žetve i ako on izjavljuje da je žetva spremna, moramo tome vjerovati. Nije važno kako ova generacija postaje pokvarena ili kako je snažan postao sotona, naš Gospodin nam kaže: "Dignite oči da vidite žetvu!"
Isus traži poslenike koji su podnijeli vatru i udarce, ljude koji će stajati pred svijetom i navješćivati: "Bog je sa mnom! Postao sam sjajan pobjednik kroz Krista koji živi u meni. Ja sam živ dokaz da je Isus svedostatan."