Bog je dao Mojsiju zastrašujuću uputu: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. Pred tobom ću poslati anđela … Ja s vama neću poći – jer ste narod tvrde šije – da vas putem ne istrijebim" (Izl 33,1-3).
Narod Božji potpuno se izmakao kontroli zbog požude i idolopoklonstva (vidi Izl 32,25). Njihov bog postalo je zlato i sve što su htjeli bilo je da plešu, igraju i slijede svoje požudne apetite. Jedino su se sinovi Levijevi zauzeli za svetost Božju.
Gospodin se uklonio od njih "da ih ne istrijebi", ali još im je uvijek rekao: "Dat ću vam što sam vam obećao." I tako su mogli zahtijevati sva svoja prava i njegovu zaštitu – ali ne i njegovu nazočnost.
Isto vidimo i danas. Mnogi od Božjega naroda napreduju u svom zahtjevu za obećanim pravima, ali nemaju svetu, osvjedočujuću Kristovu nazočnost.
Mislim da ništa ne može biti gore nego čuti kako Gospodin kaže: "Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med, ali ja neću poći s vama" (vidi Izl 33,3).
Mojsije je htio nešto više od zemlje u kojoj teče mlijeko i med. On je htio upoznati i iskusiti Gospodnju nazočnost! "… da bih tebe upoznao, kako bih nalazio milost u tvojim očima" (Izl 33,13). Nije čudo da je ovaj dragocjen sluga Božji osvjedočivao svoju generaciju! Nije čudo da je na njegovu licu bilo toliko slave! On je samo htio upoznati Gospodina, ostati u njegovoj nazočnosti.
Danas vas potičem da slijedite Mojsijev primjer. Tako da svi možemo reći zajedno s Pavlom, čije je srce vapilo: "… da upoznam njega" (Fil 3,10).