Da bismo postali ona vrsta sluge koji hoda u Božjem autoritetu, to zahtijeva od nas da se suočimo sa svojom savješću pred očima našeg Oca. Kad stanemo pred Gospodina, natjerani smo pred njegovom svetom nazočnošću u poniznosti na koljena.
Apostol Pavao opisuje takvog slugu kojemu je dan takav autoritet: "(On) otklanja skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. (On) ne živi lukavo niti izobličava riječ Božju" (2 Kor 4,2).
Takav sluga zatvoren je nasamo s Isusom i otvara svoje srce Duhu Svetom da se pozabavi s njim. Prema Pavlu, neprestana molitva toga sluge je: "Gospodine, pokaži mi moje grešne motive, moje nesvete ambicije, svaku pojedinu neiskrenost ili manipulaciju, svaki skriven, prijevaran stav u mom srcu."
Vjerujem da svi vjernici žele hodati u duhovnom autoritetu, ali važno je shvatiti da postoji cijena koja se treba platiti za takav autoritet. Jedno dobro pitanje koje bismo trebali postaviti sami sebi je: "Jesam li voljan zauzeti posljednje mjesto u domu? Jesam li zadovoljan ako nisam na prvom mjestu za stolom?" To je samo jednostavan test, ali može otkriti neke važne stvari u vašem duhu.
U Luki 14 vidimo kako je jedan farizej, član Velikog vijeća, pozvao Isusa zajedno s drugim farizejima u svoju kuću na objed. Redak 7 govori kako ih je Isus promatrao dok su odabirali najbolja mjesta zbog svog ponosa i potrebe da budu viđeni i prepoznati. Gospodin je sjeo da jede, a onda je vrhovnim izraelskim vjerskim vođama dao ovu riječ ukora: "Kad si već pozvan, hajde i sjedi na zadnje mjesto da ti gostoprimac, kada dođe, rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše'" (Lk 14,10).
Trebamo se truditi "pomaknuti naviše" na mjesto pravedne časti, mjesto pravoga duhovnog autoriteta. Bog treba svakoga od nas u ove posljednje dane i on nas želi privući bliže k sebi. Vjerujem, u vrlo dubokom smislu, da je zadatak primicanja bliže k Isusu za sve nas. Učinimo li tako, Bog će vjerno izliti svoje duhovno pomazanje.