Slavnu sliku milosti vidimo u Božjem posredovanju u Sodomi kad je doslovce zgrabio Lota i njegovu obitelj i izvukao ih iz gada. "Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri, i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada" (Post 19,16).
Dok je Lot oklijevao na rubu uništenja, bez snage ili volje da se sam izbavi, Bog je svojom rukom izveo ovoga zbunjenog, obmanutog, grijehom vezanom čovjeka u sigurnost. U biti je rekao Lotu: "Volim te i neću dopustiti da umreš u ovom izljevu suda. Ti si pravednik, Lote, i upozorio sam te. Sad dođi!"
"Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike" (Rim 5,6). Doslovno značenje riječi "slab" ovdje je "bez sposobnosti ili volje". Bog kaže da je voljan djelovati za nas jer mi nemamo što dati.
Gospodin je imao još jednu uputu za Lota: "Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo, da ne budeš zatrt" (Post 19,17). Gora ovdje predstavlja Božju nazočnost, mjesto nasamo s njim. Tu sliku vidimo ponavljanu kroz čitavo Pismo. Na gori je Mojsija dotakla slava Božja, Isus je tražio svoga Oca u molitvi, Krist se preobrazio pred svojim učenicima.
"Velik je Gospod i hvale predostojan, u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj" (Ps 48,1).
"Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim" (Iz 2,3).
Kad vas Bog izbavi po vjeri u njegova obećanja, trčite ravno na goru njegove svetosti – u njegovu nazočnost.