BORBA DA SE SJETIMO BOŽJE DOBROTE

David Wilkerson (1931-2011)

Asaf, psalmist koji je napisao Psalam 73, bio je blizak prijatelj kralja Davida. Čovjek čista srca, koji je vjerovao u dobrotu Božju, započeo je svoje riječi u ovom psalmu govoreći: "Zaista, dobar je Bog Izraelu, onima koji su čista srca" (Ps 73,1). Drugim riječima: "Bog mi je bio dobar dajući mi čisto srce." No odmah u sljedećem stihu ovaj dragi čovjek priznaje: "Gotovo sam posrnuo! Gotovo sam pao u grijeh." Zašto Asaf to izjavljuje?

Iz ovoga psalma znamo da je Asaf bio suočen s velikim nevoljama (vidi Ps 73,14) i borio se s uspoređivanjem. Rekao je u 3. stihu: "… jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnikâ." Gledajući oko sebe, vidio je zle ljude kako uživaju u velikom bogatstvu, što mu je možda još oštrije izazivalo bol radi njegova vlastita siromaštva. Kakav god razlog bio, ovaj je dragi čovjek vapio: "Gospodine, ovo mi je sve bez smisla!"

Zatim si je rekao: "Pogledaj sve ove grešnike! Ne mole. Zanemaruju Riječ Božju i neposlušni su Bogu, i ne more ih nevolje kao druge ljude" (vidi Ps 73,5). Što je Asaf uistinu mislio, bilo je: "Ove grešnike ne more muke kao mene. Čine samo zlo – a napreduju. Dok sam ja slab od žalosti, njihova snaga jedino raste" (vidi Ps 73,4).

Dakle, što je bio grijeh u koji je Asaf gotovo upao? On je vjerovao da je njegovo trpljenje nepoštena kazna od Boga – da je Bog nemaran i nepošten. To je zamka u koju svatko od nas može upasti i moramo biti vrlo pažljivi.

Kad dođe kušnja, kad ste u žalosti, trebate čuvati svoje srce da ne posrnete. Asaf je to učinio otišavši u Svetište Božje (vidi Ps 73,17). Razmišljao je o Gospodinu i neprestano si govorio: "Neću dopustiti da me đavao navede da padnem. Porazgovarat ću o tome s Gospodinom."

Asaf se gotovo poskliznuo – ali održao se i završio ovaj psalam ovom notom pobjede: "Svoje sam pouzdanje stavio u Gospoda Boga, da bih naviještao sva djela tvoja" (Ps 73,26).