Kad je prorok Samuel bio dječak, mislio je da čuje svoga učitelja Elija kako ga zove usred noći. Bio je to zapravo glas Gospodnji, ali Samuel još nije znao razabrati taj glas. Nakon što se triput raspitivao kod Elija, Eli ga je poučio kako da odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša" (1 Sam 3,9). Kasnije je sav Izrael trčao k Samuelu da čuje riječ od Gospodina koju je primao kroz zajedništvo s Bogom.
Kroz zajedništvo s Bogom Mojsije je primio Deset zapovijedi i planove izgradnje Šatora. Kasnije, David je kroz slušanje primio upute za gradnju hrama koji je trebao podići njegov sin Salomon. Bog govori onima koji slušaju.
U novozavjetno vrijeme, jednostavan vjernik imena Ananija primio je Kristovu uputu da pođe do nedavno obraćenog Savla iz Tarza i pomogne mu (vidi Dj 9,10-18). On nije bio prorok, ali je čuo od Boga poruku ne neke nove nauke, nego osobnu uputu. Zašto Duh Sveti ne bi htio još uvijek voditi vjernika danas?
Dok provodimo vrijeme slušajući Boga, možemo biti poučeni što da kažemo i primiti riječi za taj dan. Ponekad ćemo dobiti općeniti osjećaj ili dio Pisma koji priprema naše srce za stvari s kojima ćemo se ubrzo suočiti. Drugi put nam Bog može dati specifičan redak, grumen mudrosti ili riječ ohrabrenja koju možemo proslijediti nekome koga sretnemo tijekom toga dana. Ali uho koje sluša i jezik koji je poučen dolazi jedino iz vremena zajedništva s Gospodinom. I, upamtite, ti slučajevi upute dolaze dok slušamo, ne dok govorimo.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.