Prorok Ilija je postao tako obeshrabren moralnim srozavanjem kroz koje je njegova nacija prolazila da je pobjegao od prijetnji Jezabele, pokvarene žene kralja Ahaba, i sakrio se u spilji.
"Ilija, zašto se skrivaš?" pitao ga je Bog.
"Jer je tvoj narod ostavio tvoju riječ, tvoji oltari su srušeni, tvoji propovjednici su pobijeni i svatko juri za zadovoljstvom. Ja sam jedini preostao, a sad dolaze i za mnom" (vidi 1 Kr 19,10).
Gledano izvana, Ilija je imao dobar argument. Njegovo društvo je bilo blizu kolapsa, a vlast je bila jedna od najpokvarenijih i najopakijih u čitavoj povijesti: "Ahab je … učinio … zlodjela, i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega" (1 Kr 16,33). Nadalje, Jezabela, najpokvarenija kraljica koja je ikada dijelila prijestolje, naumila je pobiti sve Jahvine sljedbenike.
Ilija je odlučio "izdržati do kraja" i ostati sam vjeran Bogu, ali nije znao da je u samom onom trenutku Duh Sveti djelovao širom zemlje. Veliko moralno probuđenje je bilo na putu i Bog će ubrzo baciti Jezabelu psima te zbaciti pokvarene vladare. Bog je naglašeno rekao Iliji da ne samo da nije sam, nego da je u Izraelu sedam tisuća onih koji se nisu predali pokvarenosti oko sebe. Bog je rekao Iliji da ima postavljene ljude na ključnim položajima, vjernike koji hrabro i vjerno stoje.
Jednako je istina i danas. Ono što je Bog rekao Iliji: "Tisuće nisu savile koljena", on kaže i nama danas: "Milijuni nisu savili koljena!" Slava neka je Bogu! Mi nismo sićušan ostatak, nego silna vojska, koja nije popustila i kompromitirala se u ovom poludjelom vremenu. Sotona bi htio da narod Božji vjeruje kako njihov broj iščezava, ali ne vjerujte njegovim lažima. Bog još uvijek radi, izlijevajući svoga Duha Svetoga i privlačeći gladna srca k sebi.