Mnogi kršćani imaju pogrešnu zamisao da se Bog raduje jedino kad nas kažnjava i ispravlja. Ne! Biblija nam govori da se on ne veseli discipliniranju svoje djece. Naprotiv, Isus kaže: "Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo" (Lk 12,32). On nas uvjerava: "Ja ću vam dati sve što vam je potrebno jer je moje srce podešeno da blagoslivlja!"
Nigdje u Bibliji ne nalazimo da Isus nekoga proklinje. (Jedina stvar koju je prokleo bilo je stablo smokve.) Nikada u povijesti nijedan propovjednik, apostol, prorok ili pastir nije blagoslivljao ljude više od Isusa.
Pogledajte Propovijed na gori: "Blago siromasima u duhu … Blago onima koji tuguju … Blago krotkima … Blago žednima i gladnima pravednosti … Blago milosrdnima, koji su čista srca, mirotvorcima, progonjenima" (vidi Mt 5,3-10). Kamo god se okrenuo, Isus je blagoslivljao.
Uzeo je djecu na ruke i blagoslivljao ih (vidi Mk 10,14). Blagoslivljao je one koji su hranili siromašne i hrome. "Nego, kad priređuješ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe! Tada će ti biti blago, jer ti nemaju čim uzvratiti" (Lk 14,13-14).
Moje je srce duboko dirnuto što su Isusove posljednje riječi prije nego je napustio svoje učenike bile riječi blagoslova. Luka kaže da im Krist "prosvijetli razum da razumiju Pisma" (Lk 24,45) i onda: "Podiže ruke pa ih blagoslovi" (Lk 24,50).
Na toj točki možda ćete pomisliti: "Mogu razumjeti da Gospodin blagoslivlja djecu ili novoobraćenike pa čak i kršćane u siromašnim zemljama koji trebaju čudo da bi se prehranili. Ali ne mogu razumjeti takve blagoslove za mene. Osjećam se tako nedostojno."
Ljubljeni, nikada nećete biti dostojni Božjega blagoslova! Nitko nije, ali on dolazi k nama isključivo u svom milosrđu i milosti da nas blagoslovi duhovnim blagoslovima iznad našega shvaćanja.