Može li kršćanin uistinu biti osamljen? Ugledan evanđelist Billy Graham jednom je rekao da tijekom mnogih godina njegova dodira s ljudima širom svijeta, po njegovu mišljenju, osamljenost je najveći problem s kojim se suočava čovječanstvo. Teoretski nikada ne bismo smjeli biti osamljeni jer je Isus Krist, prijatelj iznad svih prijatelja, rekao: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti" (Heb 13,5). On živi u nama i imamo sredstva kojima se možemo okoristiti o kojima nekršćani ne znaju ništa.
Drugo, imamo obiteljski identitet, s obzirom da smo "rođeni odozgo" u obitelj Božju i njegova smo djeca s braćom i sestrama u Kristu. Međutim, kršćani se uistinu bore s osjećajem samoće. U mom vlastitom nastojanju da izbjegnem osamljenost, stekao sam nekoliko važnih osnovnih pravila po kojima neprestano radim:
- Umjesto da tragate za ljudima u koje se možete pouzdati, usredotočite se potpuno na Boga koji je jedini potpuno pouzdan. Na taj način prestajete očekivati od ljudskih bića više nego što vam mogu dati.
- Dnevno budite nasamo s Bogom, bez obzira na pritiske ili dnevne rasporede. Molite u vezi sa svakim problemom, bez obzira je li velik ili mali. Biblija kaže: "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).
- Naučite reći ne. Ako imate sklonost biti "radoholičar" (što znači, da vam je jedino zadovoljstvo u životu vaš posao), priznajte to i počnite se suočavati s tim. Oslobodite svoj život nebitnih aktivnosti koje vam otimaju vrijeme s Bogom, vrijeme s obitelji, uključenost u crkvu i neophodan odmor.
- Umjesto da se neprestano bavite svojim vlastitim problemima, posegnite za nekim drugim kroz jednostavno prijateljstvo. Možda ćete primiti nešto daleko veće od onoga što dajete.
Pa iako još uvijek možete postati osamljeni, Isus je izvor svega što trebate.
Nicky Cruz, međunarodno poznati evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz života nasilja i zločina nakon što je susreo Davida Wilkersona u gradu New Yorku 1958. godine. Priča o njegovu dramatičnom obraćenju najprije je ispričana u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj poznatoj knjizi Trči mali trči.