Dok smo moji suradnici i ja služili onima koji su na kraju bogoslužja došli naprijed, zamijetio sam jednu staru baku kako ziba dvoje male djece na svojim rukama. Plakala je i molila nas da molimo za njezinu unučad.
"Molite da ih Bog zaštiti", plakala je dok ih je spuštala. "Molim vas, molite da odrastu sigurni i sretni, da ne upadnu u bandu i drogu."
Srce mi se slomilo za tu ženu i njezinu unučad, tako nevinu i divnu. Oči su joj vapile za pomoći, vodstvom, za bilo kakvim olakšanjem od boli i bespomoćnosti života u getu. Zagrlio sam je i onda se sagnuo da molim za djecu. Nastavila se zibati i jecati čitavo vrijeme.
Toliko je ljudi u ovom svijetu koji su izgubljeni, osamljeni i povrijeđeni, ljudi koji se nemaju kamo okrenuti i nemaju pojma kako izbjeći zli sotonin zahvat. Isus je jedini koji im može pomoći. Sve što trebaju je netko tko će ih uputiti križu, netko tko će se dovoljno brinuti da ih uzme za ruku i vodi u naručje njihova Stvoritelja, netko da ih drži i s ljubavlju uvede u kraljevstvo.
Kad sam završio s molitvom, zagrlio sam tu staru ženu i poljubio je u čelo. "Ne brinite se", rekao sam joj. "Sve će biti u redu. Isus razumije."
Kad pred sobom imate bespomoćnost, očaj i apsolutnu žalost, postoji nešto što nosi poruku evanđelja kao ništa drugo. Vaš život dobiva obnovljen osjećaj svrhe i hitnosti te želite svaki budan trenutak svoga života dijeliti svoju vjeru i oslobađati zarobljene duše.
Dosezanje ljudi za Isusa je ono čemu služi moj život. "Gospodar reče sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da mi se napuni kuća'" (Lk 14,23). Pozivam vas da mi se pridružite i postavite si ovo pitanje: Ako im ja ne pomognem, tko će?
Nicky Cruz, međunarodno poznati evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz života nasilja i zločina nakon što je susreo Davida Wilkersona u gradu New Yorku 1958. godine. Priča o njegovu dramatičnom obraćenju najprije je ispričana u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj poznatoj knjizi Trči mali trči.