Kad se rode djeca, bolničko osoblje odmah provjerava određene vitalne znakove. Dobro disanje, snažan plač i adekvatna težina su pokazatelji snažnog fizičkog zdravlja. Isto tako, vitalni duhovni znakovi mogu nam reći koliko smo zdravi. A najvitalniji znak od svih je ljubav.
Kad postanemo nanovo rođeni vjernici u Isusa Krista, primamo novo srce i duh. To nije ništa manje nego Duh Sveti prebiva u nama. Bez njega nema pravog kršćanskog iskustva. "Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov" (Rim 8,9).
S obzirom da je Duh Sveti u nama Bog i s obzirom da je Bog ljubav, onda je bit onoga koji prebiva u nama božanska ljubav. Nije čudo da je Isus rekao: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,35).
Kad je apostol Pavao pisao crkvi u Kolosima, rekao im je kako je zahvaljivao Bogu kad je saznao "za ljubav koju imate prema svima svetima" (Kol 1,4). Pogledajte duhovno zdravlje te zajednice. Ona nije mjerena brojem posjećenosti ili veličanstvenim zgradama, nego onim što se uistinu računa kod Boga – ljubavlju. I to ne samo ljubavlju za neke ljude koje je lako voljeti ili koji su iste etničke pozadine. Ne, on se raduje u njihovoj reputaciji što ljube sve ljude Božje.
Prečesto, ako su ljudi "drukčiji" – što znači, nisu iste boje ili etniciteta, ili nisu dio naše zajednice ili denominacije – njihovo stanje u životu rijetko dotakne naše srce. Bog je poslao Isusa u svijet koji je bio toliko različit ili "drukčiji" od njegove svete naravi koliko samo netko može zamisliti. Njegov Sveti Duh nam omogućuje da "nasljeđujemo Boga … i živimo u ljubavi kao što je i Krist nas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris" (Ef 5, 1-2).