Svi volimo slušati propovijedi i čitati knjige o Božjim blagoslovima. Istina je da Bog ima darežljivu narav i da možemo crpiti pomoć kad naučimo više o tome. Ali naše hodanje s Kristom mora nas pokrenuti iz života dobivanja u život davanja. Isus osnažuje taj prijelaz nadomješćujući naš svjetovni duh svojim vlastitim pobožnim Duhom. On nam kaže: "Blagoslovljen si i sad trebaš davati te blagoslove drugima."
To je veličanstvena teologija – ali to može biti najteži prijelaz koji ćete ikada učiniti. Život dobivanja je lak; život davanje je težak – ali vrlo nagrađujući. Upamtite, Isus je blagoslovio; Isus je razlomio; Isus je dao. Ovaj se proces često kvari u nama nakon prvoga koraka – ne odlazimo dalje od dijela blagoslova. Ne dopuštamo našem životu da bude slomljen pred Bogom, tako da nikada ne dospijevamo do posljednjeg koraka – davanja. Zbog toga, mnogi nikada ne vide potpuno ispunjenje Božjega nauma u sebi.
Tijekom Kristove službe, on je izvršio mnoga djela davanja, ali mnoštvo ga je prestalo slijediti kad je počeo propovijedati teške istine. Čak su ga ostavili i neki od njegovih učenika te je pitao Dvanaestoricu: "Zar ćete i vi otići?" (Iv 6,67). Ali Petar mu je brzo odgovorio: "Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života" (Iv 6,68).
Vidite, kad je Isus otišao od davanja do zahtijevanja nešto od njih, učenici su bili prisiljeni donijeti izbor. Hoće li slijediti Isusa ili će se vratiti u svoj stari život gdje će izabrati svoj vlastiti program rada?
Program rada koji je Isus ostavio Petru bila je zapovijed: "Hrani moje ovce." Zapravo, rekao mu je to tri puta (vidi Iv 21,16-17). Rekao mu je: "Petre, moj narod treba pomoć, dakle, njeguj ih. Hrani ih. Daj svoj život za njih."
Isus je opunomoćio Petra za život davanja i on to isto čini i za nas.