"Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni" (Iz 9,5).
Kad se proročanstvo o Kristovu rođenju ispunilo, kralj Herod, upravitelj Izraela, osjetio je prijetnju, kao i svi u Jeruzalemu (Mt 2,1-3). Očito je da su oni bili zadovoljni svojom plitkom, mrtvom religijom i nisu htjeli da itko uzdrma njihovo stanje.
Jednako je istina i danas. Sve veća netrpeljivost prema kršćanima dokazuje to na mnogo načina: škole više ne održavaju božićne svetkovine; na javnim mjestima zabranjeni su prizori štalice; svojim klijentima poslovni ljudi žele "Sretne blagdane" umjesto "Blagoslovljen Božić", da nabrojim samo nekoliko primjera. Isus je unaprijed rekao da kako će se dan njegova povratka primicati, "ljubav mnogih će ohladnjeti" (M 24,12), tako da to ne iznenađuje.
Isus je došao na svijet da bude svjetlo i mi ne smijemo izgubiti Isusovo srce uhvaćeni u kulturološke ratove. Dok svijet tone dublje i dublje i vika protiv našega Spasitelja postaje žešća, neka naša srca budu vođena ljubavlju Isusa Krista. I neka svjedočanstvo milosrđa i svetosti usred pokvarene generacije pozove one u tami da se okrenu k njegovu velikom svjetlu.
Dok ove sezone svrha Božića ispunjava naše srce, moja molitva je da mnogi, gledajući u nas, kažu: "Želim radost i mir koje vidim u ovim ljudima. Mora nešto biti u poruci koju navješćuju i pokazuju u svom životu. Želim upoznati njihova Boga."