Nakon što je Duh Sveti rodio crkvu i obilježio prve Isusove sljedbenike svojim svetim ognjem, trenutačni rezultati u njihovu životu bili su dramatični i sveobuhvatni.
"Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama. Strah spopade svakoga, jer su apostoli činili mnoge čudesne znakove. Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi. Kao što su svaki dan postojano – kao po dogovoru – bili u hranu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu" (Dj 2,42-47).
Čeznem za takvom crkvom danas – ujedinjenim Kristovim tijelom. I vjerujem da i Bog čezne za time. To je crkva koja je ujedinjena jasnom vizijom našega obveznog poslanja i svrhe u ovom svijetu. To je crkva koja je vučena zajedno, dok vjernici uče vidjeti izgubljene ljude oko sebe kao što ih vidi Bog. I to je crkva koja dijeli s tim izgubljenim dušama jednostavnu jedinstvenu poruku – radosnu vijest o Isusu Kristu.
Vjernici prvog stoljeća započeli su u maloj sobici sa samo šakom ljudi, ali prihvatili su izazov i Bog je upotrijebio njihovu vjernost da ostvare vječni utjecaj na svoju kulturu i svijet. Božji narod sad broji u stotinama milijuna širom svijeta i dok možda nemamo isto misijsko polje, imamo istu zapovijed od Isusa – evangelizirati svijet.
Samo zamislite što bi se postiglo kad bi njegov narod zajednički djelovao da dosegne izgubljene! I vi možete biti dio toga svetog naloga posežući za onima oko sebe – svojom obitelji, kolegama i susjedima.