Bog traga za vjernicima koji žele biti potpuno sveti. Sefanija 1,12 kaže: "Jeruzalem ću pretražiti svjetiljkama." To znači da on dolazi svjetiljkama pretražujući kutove, provjeravajući podrumska područja i mjesta kamo čovjek rutinski ne odlazi. On istražuje naša srca gledajući duboko i tragajući za upornim i nepriznatim grijesima – grijesima koji su nedotaknuti i nepokajani.
Kad Bog unosi svoje svjetiljke, upoznaje nas sa stvarima koje nismo ni primijetili. Njegov reflektor mu pomaže pronaći i izbaciti čak i "prašinu" naših grijeha tako da ne ostane ništa nedotaknuto. Možda mislite da vam je život čist te biste trebali biti zahvalni što je Bog učinio divno djelo. Znate da Bog milostivo radi na određenom području, ali ono što možda niste shvatili jest da čim završi u tom području, odvest će vas u drugo područje. Kad osjetite da je upalio svoju svjetiljku na vama, znate da postoji još nešto što se mora obaviti. Bog je temeljit i obavit će snažno djelo u vašem životu; on neće stati dok sve što ne pripada onamo ne bude uklonjeno.
Bog traži posrednike koji će vapiti da oltar bude ispunjen poniznim ljudima, onima koji će reći slomljena srca: "Žudim za više Isusa! Čeznem da razbudi moje srce." Bog ne želi ljude koji samo izvana čine da im životi izgledaju dobro, radeći i govoreći ispravne stvari, nego koji žele da i njihova srca budu promijenjena. To su ljudi koji žele svetost u najdubljim dubinama svoga života – oni žele da svaki trag svjetovnosti bude iskorijenjen, da bude pometen čak i prah od njihova grijeha.
Bog traga za poniznim vođama koji priznaju suverenitet Gospodnji i služe jedino njemu. Svi moramo reći zajedno s Ivanom Krstiteljem: "On mora rasti, a ja se umanjivati" (Iv 3,30).