"A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,36-38).
Isus je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika; vrijeme je da se žanje." U tom je trenutku velika i posljednja duhovna žetva započela. Započela je kao žetva među Židovima i nežidovima Isusove generacije. A ta ista žetva trajat će dok se Krist ne vrati.
Dok čitam ovaj gornji odlomak, pitam se: što je to Isus vidio u svoje vrijeme da ga je potaklo da kaže: "Žetva je spremna, dakle, sad je vrijeme da se žanje"? Je li vidio duhovno buđenje u Izraelu? Je li probuđenje u sinagogama? Jesu li se svećenici vraćali Bogu? Jesu li književnici i farizeji bili osvjedočeni? Kakav je dokaz bio da je žetva sazrela?
Evanđelja ne otkrivanju mnogo dokaza o bilo kakvom duhovnom kretanju prema Bogu. Zapravo pokazuju obrnuto. U sinagogama su se iz Isusa izrugivali. Duhovne vođe nacije odbacile su ga ispitujući njegovo poštenje i božanstvo. Neko religijsko mnoštvo pokušalo ga je čak baciti s litice. Sâm Krist korio je izraelske gradove što se nisu pokajali na Njegovu poruku: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jao tebi Tire i Sidone! Jao tebi Kafarnaume!"
Što se naroda tiče, bili su smeteni od očaja. Pismo nam govori: "A kad vidje mnoštvo naroda... bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira." Bilo je to uplašeno, potišteno, ubogo društvo. Ljudi su hodali unaokolo poput divljaka, kao raštrkane ovce koje traže pomoć gdje god je mogu naći. I upravo u toj točki velike ubogosti Krist izjavljuje: "Polja su zrela; žetva je velika."
Mislite li da Isusove riječi o zreloj žetvi vrijede i danas? Gdje vidimo dokaz da su polja bijela i spremna za žetvu? Kaju li se narodi? Je li veliko komešanje u našem društvu? Budi li se organizirana crkva? Gladuju li religijski vođe za probuđenjem tražeći nanovo Krista? Je li u ovoj generaciji vapaj za svetošću?
Osim nekoliko izuzetaka, ne vidim da se događaju takve stvari. A ništa od toga nije bilo ni u Isusovo vrijeme. On je zaprvo bio pokrenut stanjem koje je vidio kamo se god okrenuo. Kamo je god pogledao, ljudi su bili svladani patnjama.
Zapravo, dok je Krist gledao prema Jeruzalemu, plakao je. Njegove su suze bile radi tvrdoće i duhovne sljepoće koju je vidio. Bili su to ljudi koji su išli prema sudu, bez mira, samo puni straha i tlačenja. A On nad tom slikom proriče: "Evo, vaša će kuća biti... pusta!"
Isus nam zapravo daje sliku kako će izgledati posljednji dani. To je razdoblje započelo s Njegovim uzašašćem i završit će tek kad se ponovno vrati. On se sad vrlo primiče toj točki. Govorio je o tome svojim učenicima kad su ga pitali koje znake da traže. Oni su htjeli znati stanje stvari kad se budu približavali posljednji dani.
Krist im je govorio o gladi, zemljotresima, nevoljama, dizanju naroda protiv naroda. Lažni proroci i lažni kristi prevarit će mnoge i odvesti ih s puta. Vjernici će biti omrznuti na samo spominjanje Kristova imena. Ljubav mnogih će ohladnjeti, a neki će otpasti jer će se grijeh i bezakonje umnožiti.
"Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati" (Lk 21,25-26). Ukratko, Isus ovdje opisuje najtjeskobniju, najutučeniju, najpotišteniju, najjadniju generaciju svih vremena.
Dakle, izvršavaju li se ta proročanstva pravo pred našim očima? Razmislite o tome: ova je generacija puna tjeskobe i brige. Mnogi su uplašeni dok gledaju strahovite katastrofe: uragane, zemljotrese, tsunamije, klizanja zemljišta, tornada. Čitave nacije drhte od straha nad prijetnjom terorizma. Danas je u svijetu bolesno srce ubojica broj jedan.
Lažne religije, lažni proroci, lažni kristi odvode mnoge u stranu. Milijuni se okreću islamu; nacija za nacijom infiltrirana je islamistima. Morate biti u potpunom neznanju ako ne vidite da se sve što se može prodrmati drma upravo sada.
Usred svih tih potresa i nemira, čujem Isusove riječi: "Polja su bijela. Žetva je velika." Uvjeren sam da On svojoj crkvi govori: "Ljudi su spremni slušati. Ovo je vrijeme da se vjeruje u žetvu. Sada je vrijeme da počnete žeti."
Krist je Gospodar žetve. Ako On izjavljuje da je žetva spremna, moramo tome vjerovati. Bez obzira koliko ova generacije postaje pokvarena, bez obzira koliko se čini da je sotona ojačao, naš nam Gospodin govori: "Prestanite držati pogled na nevoljama oko sebe. Umjesto toga, podignite oči. Vrijeme je da vidite da je žetva spremna."
Krist je znao da su ljudi u razdobljima nevolje i bijede prisiljeni suočiti se s vječnošću. Trpljenje, strah i nevolje čine da ljudi sazrijevaju za slušanje i primanje evanđelja. Pogledajte smisao Njegovih riječi: "A kad vidje mnoštvo naroda... jer bijahu satrveni... tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika'" (Mt 9,36-37).
Ova istina vidljiva je u čitavoj povijesti naroda Božjega. Mojsije je podsjećao svoju generaciju govoreći: "Bog vas je vodio. Umnožio vas je. Veoma vas je blagoslovio dajući vam zelena polja, med, maslac, mlijeko, ovce, ulje, voće. Ali vi ste se obogatili i pobunili. Malo ste cijenili Stijenu svoga spasenja i odbacili ste je."
"...ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se... Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja" (Pnz 32,15).
Pismo nam govori da je nakon toga Izrael pao vrlo nisko. Međutim, u svojoj nevolji prizvali su Gospodina i On ih je izbavio: "Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže ih svih nevolja" (Ps 107,6).
Pogledajte i Davidovo svjedočanstvo: "Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije" (Ps 18,5-7).
Nevolja, patnja i tjeskoba uvijek su rodile vapaj za pomoć. Stoljećima je to bilo tako. Sjetite se što je bilo nakon što su se tornjevi blizanci u našem gradu srušili. Molitveni sastanci održavali su se i na Yankee stadionu. Kongresmeni su se okupljali na stepeništu Kongresa u Washingtonu moleći i pjevajući: "Bože, blagoslovi Ameriku."
Jedno je vrijeme Bog bio tema razgovora naše nacije. Strah i tjeskoba potakli su ljude da počnu tražiti istinu. A to dovodi do zakona žetve: što su dani mračniji, bjelja je žetva.
U Indoneziji i Šri Lanki radikalni islamisti nisu dopuštali strancima ulazak na njihovo područje. Ali nakon katastrofe tsunamija, mnogi su otvorili svoja vrata kršćanskim humanitarnim radnicima. Zašto? Bog je vidio bijela polja, spremna da budu požnjevena.
Činjenica je da ni jedna zemlja nije zatvorena za Krista. Ne postoji narod koji se ne bi mogao dosegnuti. Nikakva vjerska sila na zemlji ne može zaustaviti žetvu. Zbog toga nam Isus govori da se ne bojimo budu li i planine padale u more.
Sjetite se katastrofalnih događaja u nedavnoj svjetskoj povijesti. Komunisti u Rusiji mislili su da su svoju zemlju očistili od Boga. Ali Isus im je rekao: "Sve što ste činili pripomoglo je žetvi." Krist je danas veoma živ u Rusiji.
I Kina je pokušavala izopćiti Boga, samo da bi požela žetvu u milijunima vjernika. Nedavno je Ukrajina ispala iz korumpiranih ruku i vodi je čovjek koji govori o Kristu. New York Times naziva sad Bjelorusiju najkomunističkijom zemljom na svijetu, međutim, kršćani tamo mole da njihova zemlja bude sljedeća. Bog je vidio da su sva ta polja spremna za žetvu.
Kad je Mojsije faraonu rekao: "Pusti narod moj", bilo je to zato što je Bog najavio vrijeme žetve. Došao je trenutak Izraelova izbavljanja iz ropstva!
Ali je faraon odgovorio: "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam... i pustim Izraelce?" (Izl 5,2). Faraon predstavlja sotonski demonski sustav, uključujući lažne religije i tlačenje koje drži ljude u ropstvu.
Prije nego je Izrael mogao biti izbavljen, sile mraka morale su biti uzdrmane. I tako je Bog pogodio Egipat s devet prirodnih nesreća. Međutim, tih devet katastrofa samo je otvrdnulo faraonovo srce.
Konačno je došla tako razarajuća katastrofa da je svatko u Egiptu – od vladara do običnih stanovnika – znao da to nije samo pobješnjela priroda. Bio je to Bog koji je progovorio. Gospodin je poslao anđela smrti i u jednoj je noći najstariji sin u svakoj obitelji umro. I faraonov je sin bio među njima. Odmah sljedećeg dana Izrael je izašao iz Egipta.
Kad je stoljećima ranije Isus u Jeruzalemu navijestio da je žetva zrela, znao je da dolazi sud. Godinama kasnije Tit i njegova vojska navalili su na grad te je milijun dvjesto tisuća ljudi bilo pobijeno. Mnogi su bili obješeni na križeve, a sâm grad bio je spaljen do temelja.
Zbog toga je Isus upozorio svoju generaciju: "Kažete da su još četiri mjeseca do žetve. Ali ja vam kažem da žetva treba početi sada. Morate tražiti volju Božju jer velika je nesreća na vašim vratima. Ja vam sad dajem punomoć da završite moj posao. Danas je vrijeme da se započne sa žetvom."
Kako je Isus opisao nevolju koja će doći? "...jer će tada biti tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti će je biti" (Mt 24,21). Međutim, prije nego ta nevolja dođe, bit će vrijeme za žetvu.
Prije više od dva desetljeća, stručnjaci za rast crkve počeli su govoriti o novim metodama da bi pokupili žetvu. Izjavljivali su: "Modernom društvu crkva više nije bitna. Previše je tradicijska, previše van događaja te se treba modernizirati. Moramo se osuvremeniti. Više ne možemo razmišljati malim pojmovima."
I tako su 1980-te bile proglašene "Desetljećem žetve". A iz takvog razmišljanja rodio se pokret megacrkava. Gotovo preko noći širom ove zemlje počele su nicati velike crkve. Mnoge takve crkve iznenada su imale zajednice koje su brojale od tisuću do deset tisuća ljudi. Neke su sagradile velike kampuse na kojima su bili i trgovački lanci, restorani i mnogi drugi sadržaji.
Ono što se nazivalo "uskim razmišljanjem" sad je bilo nadomješteno grupnim razmišljanjem. Moral ljudi više nije bio u pitanju. Umjesto toga, crkva se trebala usredotočiti na potrebe, služiti ljudskim potrebama, kao što su to pokazivale ankete.
Bogoslužja su uključivala posljednju tehnologiju "modernizirajući" glazbu i nudeći filmske predstave. Pastori su svoje propovijedi ilustrirali kratkim isječcima iz najnovijih filmova, od kojih su neki bili zabranjeni za mladež ispod sedamnaest godina. Činilo se kao da je na putu velika žetva.
Ali "Desetljeće žetve" dokazalo je da je građeno na pogrešnim temeljima. Pastor imenom William Chadwick vodio je crkvu koja je rasla na tim principima. No s vremenom se uvjerio što znači biti tako usredotočen na brojeve. Napisao je knjigu pod nazivom Krađa ovaca u kojoj navodi neke uznemirujuće statističke podatke.
U razdoblju od deset godina najneobičniji broj bio je taj da nije bilo zamjetljivog rasta među evanđeoskim crkvama. Umjesto toga, velike su crkve uglavnom bile sagrađene od prijelaza ljudi iz manjih crkava. Ljudi su došli radi novog modernog i uzbudljivog slavljenja te programa za poslijeratnu generaciju. Mnogi od tih "prebjega" bili su pentekostalci.
Što je još gore, pokret megacrkava imao je strašnu posljedicu za male crkve. One nisu imale sredstava da bi se natjecale s tim ogromnim crkvama koje su nudile razne "ukrase" u svojim programima. I polako su se male crkve napola smanjile, a mnoge su zatvorile svoje crkve.
Nedavna studija jedne ugledne grupe pokazuje da crkva ne samo da stagnira, već je stanje još gore. Uznemirujuća je činjenica da i manji broj poslijeratne generacije pohađa crkvu nego prije. Jednostavno rečeno, pokret "Rast crkve" na kraju ide unatrag umjesto naprijed.
A postoji i jedan statistički podatak koji me preplašio više nego bilo koji drugi; a to je da je samo jedan sitan broj kršćana zadobio jednu dušu za Krista. To potvrđuje Isusove riječi da je "poslenika malo."
U svakom gradu kamo danas putujem, pastori me pitaju kako sagraditi jaku, rastuću crkvu. Dok gledam unaokolo po njihovom gradu, vidim siromašne četvrti koje vrve ljudima u jarmu grijeha. Znam da je Bog nama propovjednicima obećao da će nam dati snagu pođemo li u ta obližnja zrela polja da ih požanjemo. Od tih siromašnih i slabih, oslobođenih iz sotonskog ropstva možete sagraditi velike crkve.
Prije mnogo godina ja sam započeo žeti žetvu u getu. Bilo je to kad sam odlazio u četvrti u kojima su živjele vođe bandi, ovisnici o drogi, siromašne udovice, alkoholičari, prostitutke. Danas su neki od najsnažnijih zadobivača duša koje poznajem bivši članovi bandi poput Nickyja Cruza. Oni širom svijeta mnoge zadobivaju za Krista.
Zamislite da Isus uoči samog svog uzašašća – dok gleda na crkvu i žetvu uoči svoga povratka – unaprijed vidi i otpad. Njegova je duša ožalošćena jer vidi bujanje otpada. Umjesto da žanje bijelo polje, njegov narod provodi svoje vrijeme i snagu tražeći svjetovni uspjeh i materijalne stvari.
I tako Isus svome Ocu kaže: "Oni neće unijeti žetvu. Sva bijela polja leže uspavano. Poslat ću vojsku anđela da obave žetvu." Otac se slaže te se iznenada tisuće nebeskih bića pojavljuju na zemlji žareći nadnaravnim sjajem.
Kakav bi to bio prizor: bića s drugog svijeta, odjevena u slavu, govore u crkvama i javno! Vidite ih kako daju intervjue novinskim izvjestiteljima, na radiju i na televiziji. Govore o križu, uskrsnuću, uzašašću, Kristovoj ljubavi i o posljednjem sudu koji dolazi. Govore takvom rječitošću i osvjedočenjem da je svatko pogođen. Oni su poput Jone, pozivaju i upozoravaju svijet.
I zamislite da nakon kratkog vremena ti isti sjajni anđeli postanu omamljeni svijetom oko sebe. Privučeni su dobrom hranom, materijalnim dobrima, bogatstvom i sigurnošću. Ubrzo počinju težiti za uspjehom, slavom i srećom. I ne prođe mnogo vremena, a oni postaju ljubomorni jedni na druge pokazujući ljutnju, ponos, zavist i gramzljivost.
Drugim riječima, oni postaju upravo ono što je crkva danas. Pitam vas, koliko bi tada utjecaja oni imali na ovom svijetu? Kako bi unijeli žetvu zahvaćeni takvom svjetovnošću? Njihovo bi svjedočanstvo podbacilo. A oni bi, isušeni od svake duhovne sile, išli obeshrabreni, uplašeni i sumnjajući.
Recite mi, zašto bi itko htio moje evanđelje ako me vidi u takvom stanju, potištenog i bez radosti? Zašto bi itko vjerovao mojoj poruci: "Isus mi je dovoljan; On mi je sve, od Njega sve primam", ako sam uvijek uplašen, brinem se i nemam mira?
Nitko ne bi poslušao ni riječi koju bih rekao. Umjesto toga, pitali bi se: "Kakva je razlika u tvome Kristu? Ne čini mi se da je baš neki iscjelitelj ako si uvijek u takvom stanju."
Ljubljeni, naš izraz lica je važan. Poslušajte što Krist kaže za svoju zaručnicu u Pjesmi nad pjesmama: "Golubice moja... daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno" (Pnp 2,14). Krist nam zapravo govori: "Želim vidjeti tvoj smiješak." Opisuje li to vaš izraz lica?
Isus je to jasno iznio: "Žetva je velika, a poslenika je malo." Međutim, zašto je tako malo poslenika? Crkve su danas prepune vjernika koji tvrde da je Krist sâm njihov život. Milijuni se dolara troše na izgradnju centara bogoštovlja.
A istina je ovo: ako nismo u stanju žeti duše, ako naši životi ne pokazuju silu evanđelja koja mijenja život – evanđelja koje mi propovijedamo – tad smo kao poslenici podbacili. Naše bi hodanje s Kristom trebalo ponuditi svijetu dokaz da su Božja obećanja istinita.
Kao poslenici, mi smo instrumenti žetve u Gospodnjim rukama. U Kristovim danima, takav jedan instrument bio je srp; dugačka savijena oštrica na dugačkoj ručci. Iskovao ju je kovač stavljajući je u vatru, a zatim na nakovanj na kojem ju je udarao i savijao u oblik. Zatim se čitav taj proces iznova i iznova ponavljao dok se oštrica od mnogih udarca čekićem nije izoštrila.
Usporedba je jasna: Bog kuje poslenike. On ne udara samo grijeh. Taj kovački proces objašnjava zašto je poslenika tako malo. Polaznici crkava uglavnom su poput tisuća dobrovoljaca koji su u Starom zavjetu pošli s Gideonom. U mnogima od njih Bog je vidio strah, znajući da ne bi podnijeli vatru, udaranje, teška vremena. Od tisuća koje su slijedile Gideona, odabranih je bilo samo tri stotine.
Isto se događa i danas. Oni koji su uistinu pozvani u žetvu pozvani su da podnesu čišćenje, oganj oblikovanja i neprestano udaranje čekićem. Međutim, mnogi to ne mogu.
Gdje su učenici započeli svoju službu? Prema ovom odlomku, Isus ih je poslao potlačenima, siromašnima, onima koji su bili prignuti od grijeha, ropstva i navika koje su im nadzirale život.
Mislim na Teen Challenge, rehabilitacijsku službu za narkomane i alkoholičare koja sada broji pet stotina centara širom svijeta. I mislim na mnoge druge žeteoce koji su otišli u druge zemlje te vide čuda spasenja dok služe najpotrebnijima, najsiromašnijima, onima koje je đavao najviše vezao. Oni su počeli žeti točno tamo gdje je Isus započeo svoju žetvu: među izgubljenim ovcama, zarobljenima, onima slomljenih srca, zatvorenicima, bolesnima od gube, slijepima, siromašnima, onima koji tuguju, onima s duhom potištenosti, onima koji su u nevolji i obeshrabreni.
Pogledajte Pavlove riječi: "Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema – izabra Bog da uništi ono što jest, da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom." (1 Kor 1,26-29).
Dragi sveti, Isus je znao s čime ćemo se mi suočiti u ovim posljednjim danima: s generacijom ogrezlom u grijehu daleko više od bilo koje druge, sa stresom i samoćom kakve čovjek nikada nije iskusio, s financijskim katastrofama, bujanjem razvoda, militantnom homoseksualnošću, nemoralom zbog kojega bi se zacrvenjeli čak i najgori grešnici samo trideset godina ranije.
Zbog toga Krist traži poslenike koji su se podvrgli ognju i udrcima čekića. On želi ljude koji će stajati pred svijetom i izjavljivati:
"Bog je sa mnom! Sotona me ne može zaustaviti. Samo pogledaj u moj život! Išao sam iz vatre u vatru, udaran iznova i iznova. Ali izašao sam uz svega toga i više nego pobjednik kroz Krista koji živi u meni. Ono što propovijedam djelovalo je za mene. Ja sam živi dokaz da je Isus za sve dovoljan!"