U Propovijedi na gori (Lk 6,20-22) Isus daje popis karakteristika ili aktivnosti za koje će čovjek biti blagoslovljen. On govori o blagoslovu onih koji su krotki, onih koji su siromašni u duhu i onih koji su mirotvorci. Ovaj popis postao je poznato kao "blaženstva". Međutim, ova blaženstva ne uključuju: "Blagoslovljeni razorni, jer neće biti paralizirani."
Biti "razoran" je stav koji u nama potiče Isus, stav kojim je on sam živio; on nije bio samo krotak i blag, nego i radikalan i divlji. Više nego u jednoj prilici je prema mjerilima religioznih bio razoran. Bio je razoran i za kraljevstvo tame.
Isusov snažan život molitve bio je neprestani učinkovit trn zlu. Kad je molio, kraljevstva su se uzdrmala i sile tame bježale, a na zemlji se otpuštalo veliko djelo Božje. Bio je razoran i onima koji su ga odlučili slijediti, neprestano uznemirujući njihovu zonu udobnosti. Kad im je ponestalo toga razornog duha, došao je i probudio ih na njihovu potrebu za budnom, snažnom molitvom, pitajući ih: "Zar se ne možete boriti u molitvi nijedan sat?" On je njihov svijet razorno okrenuo naglavačke.
Postoje vremena u našim životima kad bitke s kojima se suočavamo, zadaci koje moramo obaviti i poslanja za koja smo zaduženi, trebaju više od uobičajenih, udobnih molitava. Udobnost i lakoća u slatkom vremenu molitve može biti dobra za jutarnju pobožnost, ali kad smo zaduženi za sveto poslanje za koje se čini da ga je protivnik potpuno prepriječio, naša prava nada nalazi se u radikalnoj, razornoj molitvi. Umjesto slatkog jednog sata molitve, često su nam potrebni sati molitve.
Mnogi kršćani tako su paralizirani da ljudi koji gledaju njihove živote ne vide ništa netipično ili posebno u vezi s njima. Ali mi smo pozvani da budemo narod određen za Božju svojinu, a kad smo razorni za kraljevstvo Božje, pokazujemo se uistinu kao Božja svojina.