Što očekuje Crkvu Isusa Krista? To pitanje postavljaju mnogi zabrinuti vjernici širom svijeta. Dok se svuda po svijetu događaju kataklizmički događaji, mnogi se pitaju: "Hoće li prije Isusova povratka Duh Sveti probuditi Crkvu? Hoće li Kristovo tijelo napustiti ovaj svijet cvileći ili kličući?"
Novi zavjet pun je predskazanja o otpadu posljednjih dana. Dići će se lažni proroci i mnoge odvesti s puta. Doći će vukovi u ovčjem runu donoseći snažne obmane "da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike". Zlo će napredovati uzrokujući da jednom gorljivi vjernici izgube svoju prvu ljubav. S dolazećom bujicom pokvarenosti, ljubav će mnogih ohladnjeti.
Te stvari prorekao je sâm Isus. A ta upozorenja bila su s namjerom da potaknu našu vjeru. Dok neodoljiva pokvarenost preplavljuje zemlju, on pita: "Ali kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (Lk 18,8).
Razmislite o tome: Krist je znao za sve čemu smo mi danas svjedoci – od užasnog ubijanja po školama, pojave militantnog homoseksualizma pa do terorističkih napada širom svijeta. Usred svega toga, on nas pita: "Hoćete li i dalje vjerovati iako stvari postaju sve gore? Hoćete li se pokolebati u svome pouzdanju kad se stvari neće događati kao što ih zamišljate? Ili ćete se i dalje pouzdavati u mene?"
Vidite, usprkos sve većeg zla i pojave velikih katastrofa, Isus je znao da će u posljednje dane doći do velikog probuđenja. Duh Sveti nadahnuo je Izaijina proročanstva i on je dobro znao za predskazano probuđenje kako će se kraj približavati.
Ovo proročanstvo nalazi se u Izaiji 54 i ukratko je iznijeto u ovom retku: "Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove" (Iz 54,3).
Zajedno s brojnim poznavateljima Biblije vjerujem da ovo Izajino proročanstvo ima dvostruku primjenu. Ono ne govori samo o fizičkom Izraelu nakon ropstva u Babilonu, već i o duhovnom Izraelu koji je tek trebao nastati: tijelu Isusa Krista, Crkvi Novoga Jeruzalema. Pavao citira iz Izaije 54 kad kaže: "Ovaj pak Jeruzalem gore ... on je majka naša" (Gal 4,26). Pavao je na Izaijino proročanstvo gledao kao upućeno "djeci obećanja", onima koji su u Kristu po vjeri.
Ako Izaija upućuje ovo proročanstvo samo fizičkom Izraelu, to znači da se njegova obećanja još nisu ispunila. Ukratko, još se nije ostvarilo: "Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima..." (Iz 54,3). Međutim, ova riječi jasno je ispunjena u Kristu, na križu i na Pentekost. Razmislite o tome: kad je Izaija donio ovu poruku, približno četrdeset dvije tisuće Izraelaca izašlo je iz babilonskog ropstva. Do Isusova vremena, taj se broj povećao samo na oko tri milijuna.
Izaija govori o svom proročanstvu kao o obećanju od Boga, o prisezi s neba. Vidimo da je Gospodin prisegnuo planinama, pa čak se pozvao i na svoj savez s Noom. U biti kaže: "Kao što je sigurno da neću dopustiti još jedan potop na zemlju, tako je sigurno da će u posljednjim danima u mojoj Crkvi doći do buđenja."
Bog nije usredotočen na gospodarstvo, podizanje svjetskih religija, buku pogana. Prema Izaiji, narodi su za Boga "kao kap iz vedra" (Iz 40,15). Svi su oni pod njegovom suverenom vlašću.
On zna sve o terorističkim prijetnjama, ratovima i glasinama o ratovima. Njegova Riječ upozorava da će pogani bjesnjeti, da će sekularne sile pokušati staviti kršćanstvo izvan zakona i da će se brzorastući pokreti koji se protive Kristu hvalisati da će zavladati svijetom i uništiti Isusove sljedbenike. Biblija o svemu tome kaže sljedeće:
"Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova: 'Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!'" (Ps 2,2-3). Ukratko: "Odbacimo sve moralne zapreke, sve moralne orijentire prošlosti."
Evo Božje reakcije na te zemaljske sile i ljude pod utjecajem demona: "Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje" (Ps 2,4). Kako god stvari očajno izgledale, sve ostaje pod Božjom potpunom kontrolom.
Zahvalan sam za ovu riječ iz Psalama. Sve više i više slušamo izvješća kako sekularizam u Europi razara evanđeoske crkve, kako je islam postao religija koja najbrže raste u svijetu, kako homoseksualci otimaju čitave denominacije, kako Kristova crkva postaje tako slaba da više nema nikakav utjecaj na društvo. Međutim, Riječ Božja izjavljuje: "Na Stijeni Kristu Bog će sagraditi svoju Crkvu."
"...i vrata pakla neće je nadvladati" (Mt 16,18). Ništa iz utrobe pakla ne može se nadati da će uništiti Kristovu crkvu. Njegovo je oko uvijek na njegovu narodu i on kroz sve upozorava sotonu i njegove horde: "Ne dotičite zjenicu mog oka!" "Ako li te napadnu, neće doći od mene; tko se na te digne, zbog tebe će pasti" (Iz 54,15). Vidite li što Bog ovdje govori: "Na vas će doći đavao. Protiv vas dići će se neprijatelj iz pakla. Ali sotona neće uspjeti."
Neka đavao radi što hoće. Neka pakao otvara svoju utrobu i izbacuje svako moguće zlo. To ipak neće imati nikakva utjecaja na Božji plan posljednjeg vremena niti na njegov narod. Slava Gospodinu, njegova Crkva ne može biti uništena!
Kristova crkva proširit će se izvan svih dosadašnjih granica da bi širila Radosnu vijest: "Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove" (Iz 54,2-3). Jednostavno rečeno, Crkva će steći snagu i podići mnoge u Kristu.
Dok pobliže promatramo Izaijino proročanstvo, vidimo da se ono ne odnosi samo na crkveno tijelo, već i na pojedinačne članove. Poznajem svete sluge, moje prijatelje, koji drže ovo proročanstvo kao osobnu riječ od Duha Svetoga. Oni su izgradili svoju vjeru na njezinim obećanjima: "Ne boj se, nećeš se postidjeti; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga" (Iz 54,4). U ovom retku, Izaija jasno govori: Božja crkva neće izaći pod sramotom.
Međutim, samo nekoliko redaka niže, čitamo ovo upozorenje za Crkvu posljednjih dana: "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješena, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje" (Iz 54,11). Rečeno nam je da ćemo biti nevoljni, nošeni vihorom. Međutim, obećan nam je i temelj od safira. Što to točno znači?
Kao vjernici, možemo biti u savezu s Bogom noseći u svojim srcima njegova dragocjena obećanja da ćemo biti bez straha, bez sramote, bez pomutnje, bez rugla. Međutim, još uvijek možemo biti nošeni vihorom u osobnim olujama, doživljavati samoću, biti bez ikoga da nas utješi. Ukratko, dopušteno je da nas sotona udara.
U 16. retku Izaija nam daje sliku našeg protivnika na djelu. Bog kaže: "Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava" (Iz 54,16). Tu je slika kovača koji mijehom raspiruje vatru do visoke vrućine. Zatim on koristi tu vrućinu da bi na svome nakovnju savijao i udarao oružje za borbu. Taj kovač predstavlja sotonu koji neprestano izmišlja novo oružje protiv Crkve i pojedinačnih vjernika.
Kakva nevjerojatna slika! Kao da Bog govori: "Pogledajte kako đavao raspiruje svoju vatru proizvodeći oružje koje koristi za uništenje mog narod. Ja sam stvorio tog kovača, stvorio sam ga kao anđela. Jednom je imao snagu i vlast, ali bio je zbačen jer se pobunio. Ja sam ga stvorio pa ga ja mogu i okovati. On može samo tako daleko kako daleko mu ja dopuštam."
Pogledajte Božje nevjerojatno obećanje odmah u sljedećem retku: "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17). Drugim riječima: "Neka neprijatelj stvara svoje oružje. Neka naoružava legije demona. Nikakvo oružje koje on stvori protiv vas ne može vas oboriti." Kakvo slavno obećanje!
Sotona koristi svoje oružje beznađa protiv naroda Božjeg mašući tako žestoko njime da ne bismo mogli opstati bez utjehe Duha Svetoga. Međutim, Bog izjavljuje: "Gle, postavit ću ... na safir tvoje temelje" (Iz 54,11). Poruka je ovdje sljedeća: "Kad će se sve na svijetu drmati, vi se nećete ni pomaći. Temelj koji ja postavljam ispod vas čvrst je kao taj kamen. Ono što činim u vama ne može se uzdrmati."
Ovi safiri predstavljaju duhovnu spoznaju i mudrost, uvid u samo srce Božje. Znamo da oni koji su podnijeli trpljenje izlaze oboružani većim uvidom u milosrđe Božje. Možete biti napastovani, bacani, mučeni i sami, ali kroz sve to on ispod vas stvara temelj čvrst kao stijena. A sve to je da biste mogli utješiti druge u njihovim kušnjama.
Mnogima je poznat odlomak gdje Pavao izjednačuje brak s Božjim odnosim prema Crkvi: "Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju, i bit će oni samo jedno tijelo. Ova je tajna uzvišena – a ja velim (da je uzvišena) u odnosu na Krista i Crkvu" (Ef 5,31-32).
Pogledajte sad što kaže Izaija: "Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama: tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove" (Iz 54,5). Tko je Stvoritelj ovdje? Krist, stvoritelj neba i zemlje. A Izaija nam govori da je on naš muž. Međutim, žena se odvojila od svoga muža: "...nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša" (Iz 59,2).
Gdje vidimo tu odvojenost danas između Crkve i Boga? Najjasnije to vidim u kompromitiranim glavnim crkvama. Međutim, to vidim i u razvodnjenom evanđelju postmodernih crkava. Očito je da je tu došlo do odvajanja od očitovanja Božje nazočnosti. Doista, dogodilo se upravo kao što su Isus i Pavao prorekli: mnogi su postali veći ljubitelji zadovoljstava nego ljubitelji Boga ... imaju obličje pobožnosti bez sile ... preziru evanđelje svojih otaca ... ruše stare moralne orijentire ... mijenjaju Božju nepogrešivu Riječ prilagođavajući je vremenu.
Pozivam vas da odete u bilo koji grad i posjetite crkvu po crkvu bilo kojeg evanđeoskog uvjerenja. Pokušajte naći jednu u kojoj ćete prepoznati strahovito očitovanje Isusove nazočnosti, u kojoj ćete se susresti s osvjedočenjem koje tali srce. Kad je Gospodin doista nazočan, to prepoznajete bez obzira je li kroz pjesmu, propovijedanje ili zajedništvo. Nešto raspiruje vašu dušu i proizvodi strahopoštovanje. Prema mom iskustvu, to se rijetko nalazi.
Ne osuđujem suvremenu crkvu, ne daj Bože. Ali neka nam Bog pomogne ako u ovim posljednjim danima nemamo očitovanje njegove nazočnosti. A zbog kompromisa takvih crkava, on je za određeno vrijeme morao sakriti svoju nazočnost od njih. Međutim, Bog se nije rastao od kompromitirane crkve. Izaija govori da je on poziva da se vrati k njemu:
"Ovako govori Jahve: Gdje je otpusno pismo ... kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao?" (Iz 50,1). Bog zapravo govori: "Vi ste otišli od mene. Zavoljeli ste svijet i stvari ovoga svijeta i zbog njih ste me ostavili. Nisam ja vas ostavio, vi ste ostavili mene. Pokažite mi dokument rastave! Pokažite mi gdje sam vas prodao drugome."
"Jest, ovako govori Jahve: Bili ste se prodali nizašto i bit ćete otkupljeni bez novaca" (Iz 52,3). I nastavlja: "Kažem vam, ovaj brak nije gotov. Nije beznadan. Ja vas još uvijek ljubim iako ste se podavali drugima. Umorili ste se od mene, ali usprkos tome ja vas ljubim. I želim da se vratite."
"Jest, ko ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. Za kratak trenutak ostavih tebe, al u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al u ljubavi vječnoj smilovah se tebi, govori Jahve, tvoj Otkupitelj" (Iz 54,6-8).
Ovdje Bog priseže da će vratiti k sebi svoju zabludjelu ženu. Ukratko, posljednje probuđenje bit će probuđenje milosrđa. Gospodin govori svojoj Crkvi: "Kad se vratite k meni, neću vas osuđivati ni koriti. Umjesto toga, pomazat ću vas svojim Duhom. Dat ću vam snagu tamo gdje je ranije niste imali."
Nudim neoboriv dokaz da se obećanje iz Izaije 54 odnosi na današnju Božju crkvu: "...vidjet će potomstvo" (Iz 53,10). Jednostavno rečeno, Kristova patnja i žrtva rodit će mnogu djecu: "Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti" (Iz 53,11). Sve to trebalo se ispuniti nakon križa.
Čavli koji su proboli Isusove ruke i noge bili su oblikovani na đavoljem nakovnju. Mač koji mu je probo bok bio je iskovan u kovačnici pakla. Ali krv koja se prolila iz njegova tijela nikada nije izgubila svoju silu. Izaija nam govori: "Bog je prisegnuo da će krvlju njegova Sina biti poškropljeni prijestupi u svakom narodu na zemlji. Ona ima snagu u svakoj arapskoj naciji, u Izraelu, u Africi, u Europi. Njegovo potomstvo proširit će se na mnoge iz svih plemena i jezika." U posljednja vremena nastat će veliko probuđenje.
Možda je obeshrabrujuće vidjeti kako lažne religije rastu u velikim brojevima dok Kristova crkva kao da je malog broja. Ali Izaija kaže: "Vrijeme je za pjesmu, nerotkinjo! Povećaj mjesta štovanja, povećaj i ojačaj svoju viziju. Vidjet ćeš proboje na lijevoj i desnoj strani." "Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve" (Iz 54,1).
Kako će se dogoditi to posljednje probuđenje? Ono zahtijeva nešto snažno, nešto što će potresti svijet da bi se ubrzalo. Izaija nam govori da će se to potresanje dogoditi u jednom danu. U 47. poglavlju on govori da je potrebno pozabaviti se duhom Babilona. Kroz čitavo Pismo, Babilon je uvijek predstavljao duh prosperiteta, lagodnosti i zabave. Babilonski duh isti je u svakom razdoblju vremena.
Ukratko, Izaija govori da neće doći do posljednjeg probuđenja širokih razmjera dok se duh pohlepe i lažne sigurnosti ne sruši. Možemo moliti za probuđenje i vapiti Bogu da izlije svoga Duha, ali to nije moguće dok Gospodin najprije sve ne prodrma: "A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi!' ... Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti" (Iz 47,8.11).
Bog neće previdjeti grijeh, nego će se oboriti na đavolje utvrde. On će svoju Crkvu pozvati na buđenje "iznenadnom propašću". Doista, to će biti veliko djelo ljubavi s Gospodnje strane. On toliko ljubi svoju Crkvu da odbija dopustiti lagodnost, zabavu i otpadništvo koji bi zaslijepili i uništili predmet njegove ljubavi.
"Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino" (Iz 26,10). Tu je dokaz da probuđenje nije moguće u vrijeme lagodnosti i prosperiteta. Izaija jasno govori: "U vrijeme blagoslova, ljudi se neće obratiti." Ništa se neće dogoditi dok ne bude dotaknut novčanik. Jedino "kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga" (Iz 26,9).
Izaija nudi konačan dokaz da će posljednje probuđenje doći nakon potresanja:
"Vratit će svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.
I bojat će se imena Gospoda sa zapada, i istoka sunčanog njegove slave. Kad će navaliti neprijatelj kao rijeka, udarit će ga duh Gospoda, podignut će zastavu protiv njega.
Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina.
A ovo je moj Savez s njima, govori Jahve. Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta, neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka, veli Jahve" (Iz 59,18-21).
Duh Babilona slomit će se kroz propast. Međutim, nemojte tumačiti Izaijino proročanstvo kao poruku sudnjeg dana. Naprotiv, Isus kaže: "Kada to počne bivati, uspravite se i i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,28).
"U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri; vaši će mladići imati viđenja, a vaši starci sne" (Dj 2,17). Kroz sve svoje godine službe, nikada nisam mogao ni zamisliti da će se ovo proročanstvo ispuniti u naše vrijeme. Ali sada vjerujem da je ono ispunjeno.
U raznim nacijama Krist se mnogima otkriva u snovima ili viđenjima. U Kini, Indiji i arapskim nacijama ljudi izvještavaju o svojim iskustvima s Isusom u snovima. To se događa i ovdje u našoj crkvi.
Jedan čovjek iz osiguranja naše crkve jednom je bio treći po redu najviše rangirani visoki svećenik santerije, štovanja đavla. Njegovo područje bio je Bronx, a stan mu je bio pun ljudskih kostiju. On je svoje tijelo i dušu prodao sotoni. Ali srce tog čovjeka dotakao je Duh Sveti. Uznemirio se i jedne je noći izazvao Isusa: "Ako si snažniji od đavla kojem služim, pokaži mi to noćas u snu."
Te noći u snu, čovjek se vidio u vlaku za pakao. Kad je prošao kroz neki tunel, s druge strane stajao je sotona i rekao mu: "Bio si mi vjeran. Sad te odvodim u tvoje vječno počivalište." A onda iznenada, pojavio se križ. U tom se trenutku čovjek probudio.
Izašao je iz tog iskustva zapaljen za Isusa. Očistio je svoj stan od svakog traga zla i predao svoj život Gospodinu. Danas je on blag i revan čovjek Božji, aktivan u našoj crkvi. Nedavno sam ga zaustavio i rekao mu: "Vidim u tebi Isusa." A on je odgovorio: "Brate Dave, nemate pojma što mi te riječi znače nakon što sam dvadeset pet godina služio đavlu!" Njegov čudesan nov život proizašao je iz sna kojega mu je dao Bog.
Dragi sveti, dolazi dan kad će čitav svijet vidjeti Isusa. Apostol Ivan vidio je "veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: 'Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta'" (Otk 7,9-10).
To nije mali ostatak, već bezbrojno mnoštvo, upravo kao što je Izaija prorokovao. I svi oni štuju Gospodina. Slava Bogu za taj obećani dan!