Dok je stari prorok Ilija razmatrao svoj posljednji dan na zemlji, pozvao je svoga slugu Elizeja da pođe s njim dok je išao do grada Betela i Jerihona. Na tom "putu uputa", stigli su na obalu rijeke Jordan gdje je Ilija skinuo svoj plašt – široku haljinu ili ogrtač – te s njim udario po vodi. Vode su se nadnaravno razdijelile i ova su dvojica prešla na drugu strnau po suhoj zemlji (vidi 2 Kr 2,8).
Na drugoj strani rijeke, Ilija se okrenuo svome sluzi i rekao: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe" (2 Kr 2,9). Bez oklijevanja, mlađi je čovjek odgovorio: "Neka mi u dio padne dvostruki dio tvoga duha" (isti redak).
Ilija kao da se iznenadio Elizejevim odgovorom: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti" (2,10). Rekao je: "Ako me vidiš dok me Gospodin bude odnosio, tvoja će želja biti ispunjena, ali ako to promašiš, morat ćeš se vratiti kući razočaran."
Dok su išli, iznenada su se s neba pojavila kola i Ilija je, u tijelu, bio odnijet. Elizej je vidio čitav taj prizor i povikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi" (2,12). Ilija je otišao, ali je njegov plašt pao na zemlju. Elizej ga je podigao i stavio na svoja ramena. Zatim se vratio do Jordana i učinio isto što i njegov gospodar: udario je tim plaštem po vodi i vode su se odmah razdvojile te je prešao po suhu. Tako je započela važna služba ovoga mladog proroka.
Što ovaj odlomak ima reći nama danas? Vjerujem da Bog želi činiti veće stvari sa svakom sljedećom generacijom. On želi vršiti čuda i osigurati za njegov narod više svoga Duha, iznad svega što je bilo viđeno u prošlosti. On čezne da pripremimo svoje srce i vidimo kako čini novu stvar u ove posljednje dane.