Vjerojatno vam je poznata priča o kralju Davidu i njegovoj preljubi s Bat-Šebom. Taj je događaj rezultirao Bat-Šebinom trudnoćom. Čim je ona otkrila svoje stanje, poslala je kralju Davidu poruku: "Nosim dijete."
Kad je David pročitao poruku, uspaničio se. Njegova reputacija kao pobožnog, čestitog čovjeka našla se na kocki. On je bio čovjek koji je napisao više od tri tisuće psalama i duhovnih pjesama. On je bio Božji instrument kojim je pogubio Izraelove neprijatelje. On je pokazivao svijetu što to znači imati veliko srce za Boga.
A sada, u stanju panike, David više nije mislio samo na svoj ugled, već i na Gospodnji. Ako se njegov grijeh otkrije, bit će to povezano s Božjim imenom. I tako je smislio plan da prikrije svoju vezu s Bat-Šebom poslavši Joabu, vojskovođi svoje vojske, poruku. Poruka je glasila: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" (2 Sam 11,6).
Urija je bio Bat-Šebim muž; pripadnik pješadije izraelske vojske. Očito je Urija bio dio elitne jedinice jer Pismo govori da je bio jedan od trideset sedam Davidovih najvještijih ljudi (vidi 2 Sam 23,39). Kad je Joab primio Davidovu poruku, sigurno je bio sumnjičav. On je poznavao Davidovo srce, uključujući i sklonost prema požudi. Ipak, ovaj je general uputio Uriju da pođe u Jeruzalem i otkrije što mu to David ima reći.
Kad je Urija stigao, David ga je primio u svojoj kraljevskoj rezidenciji i odmah se s njim upustio u razgovor o vojsci. Pitao ga je: "Kako ide rat? Kako je vojskovođa? Napreduju li borci?" Urija se sigurno čudio: "Čemu sve to? Ja sam samo pripadnik pješadije. Ničim nisam zaslužio da bi mi se pridala takva pozornost." A možda je i on bio sumnjičav. Možda je čuo ogovaranja o svojoj ženi i kralju, iako Pismo ne govori da je to bilo javno poznato.
Istina je zapravo to da je David mislio da će riješiti svoj problem ako Urija te noći uđe u Bat-Šebin krevet. Tada bi Urija mislio da mu je žena zanijela s njim. David mu je rekao: "Bio si u dugačkoj bitki, sigurno si umoran. Zašto ne pođeš kući i ne odmoriš se noćas? Poslat ću ti kući ukusnu hranu da uživaš." Ali kad je Urija otišao, nije krenuo kući. Ostao je spavati u stražarnici pred palačom. Kad je David to sljedećeg dana saznao, pozvao je Uriju natrag k sebi i rekao mu: "Zašto prošle noći nisi pošao kući k ženi?"
A Urija mu je odgovorio: "…moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uđem u svoju kući da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neću učiniti nešto takvo!" (2 Sam 11,11). Urija je mislio samo na svoje suborce. Njegova je odanost sigurno stavila užareno ugljevlje na Davidovu glavu.
Sad se kraljeva panika povećala. Brzo je naredio Uriji da ostane u Jeruzalemu još jednu noć. A onda je smislio drugi plan. Te će večeri pozvati Uriju za svoj stol, nalijevati mu vino i napiti ga. Ako Uriji pamet popusti, zaboravit će na svoje suborce i poželjeti spavati sa svojom ženom.
Možete li zamisliti da je taj pobožan kralj, propovjednik pravednosti, pokušavao opiti jednog od svojih vjernih vojnika? I upravo je to David učinio. Plan je uspio; Urija se opio. David je zatim straži u palači rekao: "Odvedite ovoga čovjeka kući i odnesite ga u krevet." Ali Pismo ponovo izjavljuje: "Urije izađe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao." (2 Sam 11,13).
U toj je točki Davidova panika otišla izvan kontrole. Znao je da mora učiniti nešto drastično. I tako je napisao pismo Joabu zapovjedivši mu da Uriju pošalje na prvu crtu najžešće bojišnice. A onda, kad neprijatelj udari, Joab je trebao povući sve svoje trupe osim Urije. Ukratko, David je htio da Urija bude ubijen.
Zapečaćeno pismo s uputama za Joaba David je predao Uriji. Odani Urija nije znao da mu je njegov glavni zapovjednik upravo predao nalog za njegovu vlastitu smrt. Kad je Joab pročitao pismo, prozreo je Davidov plan, ali se ipak pokorio kraljevoj zapovijedi i poslao Uriju u samoubilačku misiju. I upravo kao što je David isplanirao, Urija je u bitki bio ubijen.
Teško je shvatiti da jedan pobožan i pravedan čovjek poput Davida može pasti u takav strašan grijeh. Čak i danas, sa svim vijestima i izvješćima o silovanjima, nasilju i ubojstvima, Davidova priča strši kao jedno od najgorih djela koje je neki vođa ikada počinio. Zašto? To se dogodilo čovjeku Božjem, nekome tko je strastveno zagovarao pravednost.
Vjerojatno se sjećate što se nakon toga dogodilo: Bat-Šeba je, prema zakonu, oplakivala smrt svoga muža sedam dana, a zatim ju je David uveo u svoju palaču gdje se pridružila haremu njegovih žena (već ih je imao pet). Zatim je Bat-Šeba rodila Davidovo dijete. Čitavu godinu nakon Urijina ubojstva David za svoje djelo nije pokazivao nikakav znak kajanja. Zapravo je opravdavao Urijinu smrt pred Joabom govoreći da je Urija umro zbog zle sreće u ratu: "…mač proždire sad ovoga, sad onoga" (2 Sam 11,25).
David je možda svoj grijeh shvatio olako, ali ne i Bog. Pismo govori: "Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim" (2 Sam 11,27).
Davidov je pastir bio prorok Natan. On se nije bojao razotkriti grijeh svoga stada pa tako ni kraljev. Natana vidim kao pobožnog pastira koji plače nad grijehom u svojoj zajednici. Sigurno ga je duboko žalostilo što je David, čovjek na kojega je svatko gledao kao na pobožnog i pravednog, prikrio svoj grijeh.
Natan je znao sve što je David učinio jer mu je Duh Sveti to otkrio. Ovaj naizgled pravedan kralj prekršio je tri svete zapovjedi: poželio je i oteo ženu drugoga, učinio je s njom preljub i izvršio ubojstvo da bi sve to prikrio. Kako se Natan pozabavio tom situacijom? Kako je ovaj propovjednik svetosti ukorio onoga koji je prikrio svoj užasan grijeh?
Mnogi su me mladi propovjednici pitali slično pitanje: "Kako da se pozabavim grijehom u svojoj zajednici? Mnogi se bračni parovi rastaju, a neki opet žive u preljubu. Znam da imam odgovornost da im propovijedam Božju svetost, ali s druge strane nikoga ne želim otjerati iz crkve."
Moj odgovor tim mladim propovjednicima uvijek je isti: "Vaša će zajednica slušati što god joj kažete, kažete li joj to kroz suze. Ne možete ih svojom porukom udarati po glavi. Oni moraju znati da je vaše srce slomljeno. Pokušajte ih dovesti do pokajanja propovijedajući Božje milosrđe. Da, Njegova je Riječ dvosjekli mač, ali njime morate rukovati u baršunastim rukavicama."
Svakako, to nije stav svakoga propovjednika. Redovito primam pisma kršćana koji kažu: "Trebali biste čuti kako taj-i-taj propovijeda. On se žestoko obrušava na grijeh." Međutim, propovijedi tih propovjednika uglavnom su samo bijesne tirade protiv izvanjskih stvari. Njihove poruke rijetko uključuju Božju milost i milosrđe. Umjesto toga, oni na svoje ovce polažu teška bremena, a nikada sami ne podignu ni jedan prst da bi im ga olakšali.
Vjerujem da nam Natan daje prekrasan primjer kako pobožan propovjednik razotkriva grijeh. On nije poput oluje uletio u Davidovu nazočnost, mašući rukama i grmeći. I nije zlurado uperio svoj koščati prst u Davidovo lice vičući: "Kriv si!" Ne, on je iznio strahovitu Božju poruku koja je razotkrila grijeh s velikom mudrošću, uvjerljivom snagom i nježnim milosrđem. Da bi to učinio, upotrijebio je usporedbu.
Davidu je rekao: "Jedan je siromah imao samo jedno malo janje. Ono je bilo njihov kućni ljubimac; voljeli su ga kao člana svoje obitelji. To je janje ležalo u krilu svih ukućana i voljelo je kad ga se milovalo. Čovjek ga je podizao i hranio kao jedno od svoje djece. Ali je taj siromah imao bogata susjeda koji je imao mnoga stada. Jednoga je dana taj bogataš dobio posjetitelja. Kad je došlo vrijeme ručku, poslao je slugu da zakolje janje rekavši mu da ne uzme jedno iz njegova vlastita stada, već da ukrade susjedovo, ubije ga i pripremi za posjetitelja.
Kad je David to čuo, žestoko se razgnjevio i rekao Natanu: "Bogataš je zaslužio smrt!" "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će naknaditi ovcu zašto je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!" (2 Sam 12,5-6).
U tom je trenutku Natan sigurno imao suze u očima. Dršćući, rekao je Davidu: "Ti si taj čovjek! Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu…" (2 Sam 12,7.9).
Natam je govorio: "Davide, zar ne razumiješ? Govorim ti tvoju priču. Imao si pet žena, a ukrao si jedinu ženu drugog čovjeka. Nisi imao sažaljenja za njega. Poslao si ga u bitku da bude ubijen da bi mogao imati njegovo janje. Postao si preljubnik, ubojica, lopov. Uzeo si Riječ Božju olako." Natan je razotkrio svaki detalj Davidova grijeha, ali nije to učinio u bijesu. Naprotiv, jednostavno je rekao kralju: "Natan reče Davidu…" (2 Sam 12,7).
U tom je trenutku David shvatio i slomio se. Kad čitamo ono što je David zapisao iz toga vremena, vidimo vapaj slomljena srca: "Kosti su mi iznemogle. Ne mogu spavati. Svake noći suzama prekrivam jastuk." Duh Sveti je tragao za Davidom, govorio njegovom srcu, poticao ga da se pokaje. David jednostavno nije mogao pobjeći od Božjeg milosrdnog traganja.
Nakon što sam dugo proučavao ovaj odlomak, počeo vam vapiti Bogu: "O Gospodine, hoćeš li biti milostiv meni kao što si bio milostiv Davidu? Hoćeš li mi poslati snažnu riječ koja će izložiti grijeh kao što si je poslao njemu? Molim Te, Bože, ako ikada uđem u kompromis, stavi me pod sveti ukor proroka koji se ne boji izložiti grijeh."
Vjerujem da su jedan od najvećih Božjih darova milosti Njegovoj Crkvi vjerni propovjednici koji nas s ljubavlju opominju zbog naših grijeha. Zahvaljujem Bogu za takve Natanove propovjednike, ljude koji se ne boje sablazniti starješine, đakone ili bogate članove crkve. Oni pred svakim stoje licem u lice da bi s blagošću i ljubavlju izložili njegove grijehe.
Svakako, ne žele svi takve opomene. Netko nam je pisao: "Ne volim otvoriti vaše propovijedi. Kad god ih čitam, ne osjećam se ugodno. Previše su obeshrabrujuće." "Ne mogu služiti Bogu kakav je vaš, koji uvijek čeprka u mojoj duši da bi nešto otkrio." "Trebate omekšati svoje poruke. Ne mogu ih podnijeti."
Znam da kao dobar pastir moram biti pažljiv sa svojim tonom. Ali ne mogu se ispričavati za propovijedanje osjedočavajuće istine. Pitam vas, što se događa sa crkvom kad pastiri ljudima više ne pokazuju njihove grijehe? Gdje bi završio David da nije imao Natana da mu pokaže njegovu zloću?
Morate razumjeti da je Natan bio sasvim svjestan da ga ovaj moćan kralj u svakom trenutku može pogubiti. On je vidio Davida kako mnogo puta čini pogrešne stvari. Zašto mu onda nije rekao: "Bit ću Davidu prijatelj. Molit ću za njega i bit ću tamo kad me zatreba. Moram se pouzdati u Duha Svetoga da ga On osvjedoči." Što bi se tada dogodilo?
Najgori mogući sud jest da vas Bog preda vašem grijehu i da zaustavi Duha Svetoga da se bavi vašim životom. To je upravo ono što se danas događa mnogim kršćanima. Oni su odabrali slušati slatko propovijedanje koje ugađa tijelu. Gdje ne postoji osvjedočavajuća Riječ, tamo ne može postojati svete žalosti nad grijehom. A gdje nema svete žalosti zbog grijeha, tamo ne može biti pokajanja. A gdje nema pokajanja, tamo je samo tvrdoća srca.
Apostol Pavao je korintskoj crkvi napisao: "…sad se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju… Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje…" (2 Kor 7,9-10). Pavao je rekao da je njegov povik protiv grijeha Korinćana stvorio u njima svetu žalost koja je dovela do pokajanja. Zauzvrat, to je u njima stvorilo mržnju prema grijehu, sveti strah Božji i želju da žive ispravno. A to se nikada ne bi dogodilo da nije propovijedao oštru, prodornu, osvjedočavajuću riječ.
Razlog zašto je Pavao Korinćanima govorio tako strogo bio je "da se očituje naša revnost za vas pred Bogom" (2 Kor 7,12). Drugim riječima: "Nisam vas pokušavao obeshrabriti ili osuditi. Izložio sam vaš grijeh da biste vidjeli koliko vas ljubim i koliko se brinem za vas. Kad Duh Sveti kuca na vaše srce, ponekad to zvuči poput grubog udarca, ali vam tada u stvari Bog pokazuje svoju nježnu ljubav."
Bez takve riječi, David bi sigurno pao pod strašan sud. Već se čitavu godinu bavio svojim poslom a da se nije suočio s onim što je učinio. Nije čuo ni jednu riječ opomene ili ispravka. Sa svakim novim danom lakše je zaboravljao na svoj grijeh. Štoviše, njegova je vojska još uvijek zadobivala pobjede. Izvana je za njega sve izgledalo dobro. No siguran sam da David nije imao miran san. Vjerojatno se svakoga dana budio s mračnim oblakom koji je visio nad njim. Činjenica je da nikome tko je prisan s Gospodinom ne može biti ugodno dok živi u grijehu.
Dat ću vam jedan primjer. Razgovarao sam s jednim dragim bratom za kojega sam sumnjao da ima ljubavnu vezu. Kad sam ga za to pitao, sve je grubo zanijekao. Zatim, mjesec dana kasnije, htio je jednom kasno noću razgovarati sa mnom. Kad sam se sastao s njim, bio je slomljen i plakao je. Priznao je: "Pastore, tjednima živim u paklu. Lagao sam vama i Bogu. Živim u preljubu. Sjećam se svake poruke sa propovjedaonice, svake riječi upozorenja. Ne mogu utišati Riječ Božju." Duh Sveti je ovoga čovjeka neprestano podsjećao na sve propovijedi koje je čuo na temu razotkrivanja grijeha i bio je doveden do pokajanja prisjećajući se te propovijedane Riječi.
A sada ću vam ispričati i jedan drukčiji primjer. Jedna sestra u Kristu mi je pisala: "Brate Davide, udana sam za svoga muža dvadeset godina. Ljubim ga, ali sad ću ga vjerojatno morati napustiti iako to ne želim. Nisam mogla otkriti zašto se ovaj čovjek Božji, koji redovito sa mnom ide u crkvu, toliko izopačio u karakteru. Postao je neiskren prema meni i među nama se stvorio zid. Postao je stranac čitavoj obitelji. Nisam mogla staviti prst ni na što; molila sam i činila sve da bih razumjela zašto se otuđuje. A onda sam otkrila zašto: ovisnik je o pornografiji sve otkad smo se oženili pa čak i neko vrijeme prije toga. Još uvijek tvrdi da je kršćanin i ide sa mnom u crkvu, ali odbija to ostaviti."
Ovaj je čovjek blizu da izgubi svoju obitelji i dom. Tvrdi da je nanovo rođen čovjek i na putu u nebo. Mislite li da on treba nekoga da mu tapša rame i dâ mu riječ ohrabrenja? Treba li on čuti kako mu neki propovjednik govori: "Sve je to u redu, Isus te ljubi?" Ne, nikada! Njemu je potreban Natan, netko tko će mu reći: "Kriv si!" On treba biti probuđen, pod njim treba biti potpaljen oganj Duha Svetoga, inače će biti predan svome grijehu i na kraju će biti uništen.
Dok je David slušao Natanovu dragu, ali ispravljujuću riječ, sjetio se prijašnjeg kralja kojega je upozoravao jedan drugi prorok. David je čuo sve o Samuelovom upozoravanju kralja Šaula. I čuo je za Šaulovo bezvoljno priznanje: "Zgriješio sam." (Ne vjerujem da je Šaul vapio iz svoje duše poput Davida: "Sagriješio sam protiv Jahve!")
David je iz prve ruke vidio pogubne promjene koje su snašle Šaula. Jednom pobožan, Duhom vođen kralj, neprestano je odbijao riječi opomene Duha koje mu je iznosio prorok. Ubrzo je Šaul počeo hodati u samovolji, gorčini i buntovništvu. Na kraju je Duh Sveti odstupio od njega: "Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj!" (1 Sam 15,23). "Od Šaula je Jahve odstupio." (1 Sam 18,12). Šaul se za vodstvo na kraju obratio vračari i priznao joj: "Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim." (1 Sam 28,15).
David se sjetio svega ludila, ružnoće i užasa koji su okruživali ovoga čovjeka koji je isključio Riječ Božju. Iznenada je istina probola njegovo vlastito srce: "Bog ne gleda tko je tko. Sagriješio sam poput Šaula. Sad je tu drugi prorok, u drugo vrijeme, i daje mi Riječ Božju kao što ju je Samuel davao Šaulu. O, Gospodine, sagriješio sam protiv Tebe! Molim Te, nemoj oduzeti svoga Svetog Duha od mene kao od Šaula."
David je zapisao: "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom… operi me… čisto srce stvori mi… Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!" (Ps 51,5-13).
Jedan komentator smatra da se David usprkos pokajanju nikada nije oporavio od svoga pada. On ističe da Biblija vrlo malo govori o nekoj Davidovoj pobjedi nakon toga. Naprotiv, on iznosi da je David nestajao s pozornice dok nije umro.
Istina je, David je snosio oštre posljedice svoga grijeha. Zapravo je on sâm sebi prorokovao kaznu; rekao je Natanu da bogataš koji je ukrao janje treba siromahu platiti četiri puta. I to je upravo ono što se dogodilo u njegovom životu: djetešce koje je Bat-Šeba rodila umrlo je za svega nekoliko dana. Tri druga Davidova sina – Amnon, Abšalom i Adonija – tragično su i prerano umrli. David je, dakle, platio za svoj grijeh s četiri svoja vlastita janjca.
Međutim, Biblija jasno pokazuje da kad god se vratimo Gospodinu u pravom, iskrenom pokajanju, Bog odgovara donoseći apsolutno pomirenje i obnovljenje. Mi ne moramo završiti poput Šaula, padajući u ludilo i užas. Niti trebamo "iščeznuti" iz života provodeći svoje vrijeme u tihoj sramoti dok nas Gospodin ne odvede kući. Naprotiv, prorok Joel nas uvjerava da Bog odmah dolazi kad se vraćamo Njemu: "Razderite srca… Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali" (Jl 2,13).
Čudnovato, ali Bog nam daje ovo nevjerojatno obećanje: "Nadoknadit ću vam godine koje izjede skakavac… Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao. Moj se narod neće postidjeti nikad više." (Jl 2,25-26). Gospodin obećava da će sve obnoviti.
Morate znati kada je to obećanje dano. Bog je već navijestio sud Izraelu, ali se narod pokajao te je Bog rekao: "Sad ću za vas učiniti divne stvari. Obnovit ću sve što vam je đavao ukrao."
Ljubljeni, Božje nježno milosrđe dopušta da čak i najgori grešnik kaže: "Ja nisam ovisnik o drogi. Nisam alkoholičar. Nisam preljubnik. Ja sam dijete živoga Boga, sa svim pravima neba u mojoj duši. Više nisam pod osudom jer je moja prošlost potpuno iza mene. Ne moram više plaćati za svoje prošle grijehe jer je Isus platio cijenu za mene. Štoviše, rekao je da će mi On sve povratiti."
To je istina o onome što se dogodilo Davidu: On je poslušao Riječ Božju od Natana, pokajao se i pokorio, a kao rezultat toga, ostatak je svoga života proveo rastući u spoznaji Božjoj. Gospodin je donio veliki mir u Davidov život. Na kraju su svi njegovi neprijatelji utihnuli.
Međutim, najjasniji dokaz Božjega iscjeljenja u Davidovom životu njegovo je vlastito svjedočanstvo. Pročitajte što je David zapisao u danima svoje smrti:
- "Gospod, moja Hridina, utvrda moja, izbavitelj moj! Bog je branik moj: u njega tražim utočište. Štit moj, rog spasenja mojega! Jakost moja, sloboda moja! Izbavitelj moj…" (2 Sam 22,2-3). To nije svjedočanstvo nekoga koji je iščeznuo.
- "Zov mi začu… iz silnih voda on me izbavi… na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (2 Sam 22,7.17.20). Upravo smo vidjeli što je sve David učinio što nije bilo ugodno Gospodinu. Međutim, i nakon svega toga, David je bio u stanju reći: "Gospodinu sam mio."
Evo zašto je David zauvijek poznat kao "čovjek po Božjem vlastitom srcu": zato što se brzo i iskreno pokajao za svoje grijehe. Izreke nam govore:
- "…tko ukor prima, doći će do časti" (Izr 13,18). Bog će vam dati čast ako poslušate sveti ukor.
- "…niti su poslušali moj savjet… Zato će jesti plod svojeg vladanja… Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje" (Izr 1,30-32). Ako se oglušite na sveti ukor, na kraju ćete biti uništeni.
- "…opomene stege put su života…" (Izr 6,23). Jednostavno rečeno, Božja osvjedočavajuća Riječ donosi život.
Dragi sveti, istina o "teškom propovijedanju" – ako je propovijedana sa suzama – zapravo je "propovijedanje milosti". Ako ste istraživani Riječju Božjom – ako vam Njegov Duh ne dopušta da mirno sjedite u svom grijehu – onda vam je pokazivano milosrđe. To je na djelu duboka ljubav Božja koja vas poziva iz smrti u život.
Hoćete li mu odgovoriti poput Davida? Ako je tako, upoznat ćete istinsko pomirenje i obnovljenje. I Bog će povratiti sve što je neprijatelj ukrao. Alleluja!